Ovog ljeta iznimno darovit Riječanin, čija uspješna karijera traje preko 15 godina, proslavit će 39. rođendan, no ta mu je fešta sad u drugom planu. Naime Marko Tolja nedavno je obznanio da sa suprugom Anom, tri godine nakon rođenja sinčića Mara, sada očekuje prinovu u obitelji.

Prije svega, čestitke na dolasku prinove. Kako ste proslavili tu lijepu vijest?

Hvala. Jako smo veseli što će naša obitelj dobiti još jednog člana. Ponajviše zbog Mara, koji će postati 'veliki brat', pa mu to trenutno jako imponira. To su životne situacije koje je teško opisati riječima pa možda bolje da ni ne pokušavam, ali sreća je ogromna.

Kako ste Maru objasnili da će dobiti brata ili sestricu?

Shvatio je i prihvatio iz prve. Bilo nas je malo strah ljubomore u početku, ali nje uopće nije bilo. To da uskoro neće više biti najmanji u kući jako mu je fora pa je zato to tako dobro prihvatio.

Četiri godine bili ste mentor, a sada ste već četiri godine u žiriju. Zašto vam se sviđa raditi na projektu 'Zvijezde pjevaju'?

To je show koji mi je puno dao u karijeri pa mislim da je sada red da i ja malo vratim njemu. Nakon toliko godina sudjelovanja, u njemu se osjećam kao doma. Stvarno mislim da smo taj show i ja skupa rasli profesionalno i da je to sada na puno višem nivou. Veseli me i zabavlja biti dio tako velike produkcije i svaka emisija prođe mi za tren, a to je uvijek dobar znak.

Koja vam je uloga draža – suca ili mentora?

Hmmmm, biti sudac zapravo mi je puno stresnije. Iako me publika možda percipira kao nekog najstrožeg člana žirija, ja se stvarno tako ne vidim. Pokušavam biti objektivan i ocijeniti ono što čujem. A svašta čujem. ;) S druge strane točno znam kroz što prolaze mentor i zvijezda jer sam bio u njihovim cipelama. Tako da mi je to vrlo teško balansirati. Mentorstvo s druge strane iziskuje puno više angažmana, truda i vremena. Mislim da se u tu ulogu više ne bih vraćao jer smatram da sam dao sve što sam mogao kao mentor, a ja sam čovjek koji se ne voli ponavljati.

Jesu li vam se slegli dojmovi s rasprodanog koncerta u Lisinskom, kojim ste na veličanstven način proslavili petnaest godina uspješne karijere?

Jesu i nisu. Koliko god pokušavam biti cool i smatrati to 'jednim od koncerata', to je ipak nemoguće. Lisinski je uvijek Lisinski. I svaki je poseban. Posebna je to trema, kao i uzbuđenje. Bilo je stvarno prekrasno i ne znam kako da više zahvalim publici što me tako lijepo iznenadila i rasprodala koncert više od mjesec dana ranije. Stvarno to nisam očekivao, tako da je uzbuđenje bilo još veće.

Mnogi smatraju da su umjetnici kompleksna, 'komplicirana' bića. Možete li svrstati sebe u tu kategoriju?

Apsolutno. I divim se svim ljudima koji su u vezama ili brakovima s umjetnicima. Nije to lak život. Mi umjetnici imamo svoje mušice, ups and downove, i sve to treba trpjeti ta druga osoba. Ali ne radimo to namjerno. Umjetnost je odabrala mene, a ne ja nju, i mislim da je tako i najprirodnije. Ako samo glumiš da si umjetnik, onda to publika skuži i onda si gotov.

Što vas je još privlačilo u životu osim glazbe?

Jako me zanimala likovna umjetnost. Na kraju krajeva, moj pokojni djed bio je akademski kipar pa sam valjda pokupio to od njega. Ali glazba je ipak bila jača.

Koliko vas je životni put glazbenika promijenio i koliko vas mijenja?

Nimalo. Onaj sam isti Marko kao i onaj s početka karijere. Samo sam puno zahvalniji jer već cca 17 godina živim za glazbu i od nje. A mislim da nema većeg blagoslova nego kada ti se najveća ljubav pretvori u posao. Da se razumijemo, nije uvijek bajno u ovom poslu, ali na kraju dana uvijek idem leći s velikim osmijehom na licu.

O vama publika i kritika, ali i starije kolege, uvijek govore u superlativima i uz vas vežu velika očekivanja. Osim što laska, koliko to stvara pritisak?

Pa ne bih baš rekao da svi imaju takvo mišljenje o meni, ali dobro… Imam tu sreću da sam dobio priliku iskazati se pred nekim svojim uzorima i na kraju s njima i zapjevati, a s nekima i postati prijatelj. Pohvala uvijek laska, ali kod mene taj osjećaj kratko traje. Uvijek me preuzme dodatna motivacija i, na kraju krajeva, potreba da opravdam to.

U kojoj ste relaciji s vlastitim egom, očekivanjima?

Ego i ja smo poprilično posvađani. Jako se malo družimo. Kažu neki ljudi iz posla da bih ga trebao imati malo više i biti svjesniji koliko vrijedim. Ali ja to jednostavno ne percipiram. Ne vidim razloga za to. Na kraju krajeva, nisam ni ja zaslužan za to. Rodio sam se s određenim talentom i na meni je samo da ga izbrusim i koristim u prave svrhe. A to stvarno ne bi trebao biti razlog da se smatram boljim od nekoga drugog.

Osim po uspješnoj karijeri, sjajnim skladbama i suradnjama, posebni ste po modnom stilu koji njegujete, što je - rekli bismo - upečatljiv retro izričaj. Tko je zaslužan za vaše interesantne odjevne kombinacije i slaganje boja?

U posljednje vrijeme malo sam se i odmaknuo od tog nekog retro stila, ali tu i tamo volim se poigrati vintage komadima. Već godinama imam sjajnu suradnju s brendom Fidelio koji šiva odijela po mjeri. Paleta materijala im je nepregledna i nastojimo uvijek napraviti nešto netipično, malo drugačije, te pokazati da muškarac ne mora uvijek biti u crnom ili tamnoplavom da bi bio elegantan.

Kako biste opisali sebe kao muškarca, partnera, suradnika, a kako kao prijatelja?

Mislim da sam u svim ovim ulogama odan i pouzdan. To mi je jako bitno i kod mojih suradnika. Da si vjerujemo i da se podržavamo. Da nitko nije 'jači ili bitniji' od onog drugoga.

O čemu je maštao Marko kao klinac, a o čemu mašta sada, kada je odrastao?

Marko je oduvijek maštao o tome da bude pjevač, muzičar. I u tom sektoru imam još jako puno neostvarenih želja, ali osnivanjem obitelji prioriteti su mi se malo promijenili. Sada sve radim za i zbog nje, a malo manje za Marka.

Za kraj - očekivanja od Eurosonga i što mislite o 'Mami ŠČ'? Kakav plasman predviđate za Let3?

Meni je to super zabavno. Iako mislim da ta pjesma i sam nastup imaju puno dublju poruku. Želim dečkima da rasture, a mislim da bi takav nastup i pjesma mogli dobro proći. Makar, na Eurosongu se nikada ne zna jer se trendovi mijenjaju iz godine u godinu.