S Dorianom Grayom proširio je diskurs novog vala, a posljednjih godina zbog elegantne i moćne interpretacije te svog glazbenog izražaja postao je vertikala domaćeg mainstreama. Uz pjesme 'Sjaj u tami', 'Stranac u noći', 'Odjednom ti' i mnoge hitove sa albuma nastalih tijekom bogate karijere Massima Savića zaljubljivale su se generacije. Više puta je izjavio da mu je svaki koncert svečanost, a stvarati glazbu pred publikom magično. Tako će zasigurno biti i na koncertima tijekom turneje 'Vještina Boutique' kojom slavi 15 obljetnicu od legendarnog istoimenog albuma, a u sklopu koje nastupa u Karlovcu, Čakovcu, Slavonskom Brodu, Osijeku te održava čak tri koncerta u Gavelli

Trenutno se pripremate za slavljeničku turneju Vještina Boutique. Što publika može očekivati?

Publika može očekivati jednu vrlo nježnu i intimnu izvedbu i atmosferu. Uz mene na gitari i vokalu svirat će moji dragi suradnici Elvis Stanić, Ivan Popeskić i Henry Radanović, a zajednički ćemo novim aranžmanom odati počast tom momentu s kojim je prije petnaest godina započela nova era mog života i karijere. Dakle, bubnja nema, jer u tako malim prostorima želimo stvoriti jednu posebnu i prisnu atmosferu. I ono što ne mogu dovoljno naglasiti, ovi koncerti su posebni jer će se odvijati sada, samo jednom. Neće biti druge prilike čuti pjesme s Vještine i druge hitove u ovom obliku.

Je li set lista za sve koncerte ista ili ćete je prilagođavati, mijenjati?

Temeljni repertoar i koncept turneje su pjesme s albuma 'Vještina', ali ćemo izvoditi i neke kasnije nastale pjesme. Možda se počastim i kojim Bowiejem.

Unosite strahovito puno emocija u svoje pjesme i nastupe. Takvo predavanje izvedbama troši. Svoje pjesme izvodite iz originalnih tonaliteta što nekome tko je već u pedesetoj oduzima jako puno energije. Kako izgledaju trenutci prije izlaska na binu?

Neposredno prije izlaska na binu najbitniji mi je mir. Pokušavam maksimalno isključiti sav pozadinski šum koji bi me mogao dekoncentrirati. Već je dobro poznato da na dan prije koncerta ne dajem intervjue, čak i malo jedem, malo i pričam s ljudima, sva je moja koncentracija usmjerena na izvedbu.

Pada li vam teško život iz kofera?

Koncerti i turneje sastavni su dio mog posla, a time i mog života. Na njih sam se kroz svoju karijeru poprilično naviknuo. No zato kada ne radim, onda zaista ne radim. Provodim vrijeme s obitelji u toplini doma i istinski se opuštam.

Kada nastupate, na koncerte vam dolaze različiti uzrasti. No koja je vaša ciljana publika? Radite li uopće glazbu ciljano za nekoga ili mislite da se da vaša glazba može slušati u bilo kojoj dobi?

Ne stvaram glazbu s ciljem da 'pogodim' neku ciljanu skupinu. Na moje koncerte dolazi publika različitih generacija i svi koji uživaju u mojoj glazbi su dobrodošli bez obzira na uzrast. Lijepo je pogledati s pozornice i vidjeti raznovrsne generacije koje se okupljaju kako bi uživale u glazbi.

Jeste li ikad imali neku nezgodu na koncertu?

Bilo je nezgoda prije koncerta, nestalog glasa, sitnih ozljeda, uklještenih leđa, ali nisam baš imao sramotnih momenata. Barem se nadam. (smijeh)

Spomenuli ste nestajanje glasa. Kako čuvate svoj jedinstveni vokal? Čuvate li se klime, ne konzumirate gazirana pića?

Tu sam dosta osjetljiv, posebno zato jer sam se par puta doveo u situaciju da bez glasa ostanem baš pred nastup. Pazim koliko mogu. Ustvari sam ljubitelj klime, ali ne pretjerujem. S gaziranim pićima nemam toliko problem, ali svaki će vam pjevač reći da je za glas najgora glasna prostorija. Dakle, dva sata nadglasavanja sa zvučnicima u zadimljenom prostoru je najgore što se može dogoditi glasnicama. Srećom u godinama sam kada, ako ne nastupam, večeri provodim u svom toplom domu, u društvu supruge i psa Manga, pa mi te situacije više ne predstavljaju problem.

Svaka pjesma je kao dijete pa ne možete reći da neku volite više od druge. Koja je od svih njih najviše Massimo? Postoji li neka od njih koja 'oslikava' vas i vaš život?

Uh, teško je to reći, ali možda me ponajviše diraju i najbliži su mi tekstovi pjesama koje napiše moja supruga. Na primjer 'Indija'. Ona je uvijek znala pogoditi moju emociju.

Kako ste doživljavali glazbu na svojim počecima, a kako je doživljavate danas? Je li se promijenila glazba, njezina svrha ili ljudi koji je poimaju?

Trendovi se kroz godine mijenjaju, ali mislim da će glazba zauvijek imati istu svrhu. Glazba je strahovito moćna, izaziva reakcije i emocije koje rijetko što drugo može i ako ja svojom glazbom uspijem slušatelje bar nakratko odvesti na neko ljepše mjesto i potaknuti ih da se osjećaju ispunjeno, time je moja misija uspješna.

Jesu li istinski glazbenici pomalo sanjari i idealisti i jeste li vi to bili? Koliko je takvim osobama teška današnja svakodnevica?

Mislim da svakodnevica ako nije povoljna svima pada jednako teško, bilo da je riječ o glazbenicima ili nekome drugome. Smatram da u svakome od nas čuči sanjar, samo je pitanje koliko mu okolnosti dopuštaju da ispliva na površinu.

U svijetu maski i prilagođavanja, mislite li da je autentičnost osobnosti neki životni cilj, biti svoj i ne prilagođavati se prilikama okruženja kako u glazbi tako i uopće?

Jedino što ja mogu je biti ja. Na moju sreću postoje ljudi kojima se to svidjelo i koji me podržavaju kroz ovih više od 35 godina karijere, bez njih moj život ne bi danas izgledao kako izgleda i zahvalan sam na svakom pojedincu koji je svoje vrijeme poklonio mojoj glazbi.

Danas na sceni ima puno novih imena. Postoje li neki bendovi koji su vam se posebno svidjeli?

Ima mnogo talentiranih mladih ljudi u domaćoj glazbi, a posebno sam svjestan toga sada kada sam u žiriju showa The Voice.

Kas te već spomenuli The Voice, ondje ćemo vas gledati ponovo kao člana žirija. Što vas toliko veseli u takvim projektima?

Moram priznati da je The Voice baš po mojoj mjeri i to iz više razloga. Prvo jer je u potpunosti fer. Mi zaista ne znamo tko su ti ljudi koji su iza nas, kako izgledaju i odakle su. Ne znamo tko su im roditelji i kumovi. Ništa. Samo znamo čujemo li nešto u njihovu glasu i osjetimo li neku emociju. Ništa ne može biti više fer od toga. A osim toga sretan sam što je The Voice show koji brine o svojim finalistima i kada emisija prođe. To je možda i najveća vrijednost.

Jesu li po vama talent showovi dobra odskočna daska za mlade vokaliste?

Ovo je neko novo vrijeme i kad smo mi počinjali sve se radilo na drugi način. Ne mislim da talent show daje garanciju da će netko uspjeti, ali da će informacija o nekome doći do velikog broja ljudi i to jako brzo, to stoji. No treba znati da sve što brzo dođe, brzo i prođe. Na svemu treba raditi, a na ovome posebno.

Što prvo primijetite na nekoj osobi pri prvom susretu? Što je to što ste prvo primijetili na svojoj Eni?

Teško je navesti samo jednu karakteristiku kojom me Eni osvojila. Razoružala me na svim razinama, pokazala i što to znači ljubav i stabilnost. Zbog nje sam postao bolji čovjek nego što sam bio, spoznao što zaista znači voljeti i na tome sam joj vječno zahvalan.

Razmišljate o svojim godinama?

Prije sam se opterećivao sa starenjem. Gledao sam svoje slike iz nekih ranijih perioda i razmišljao si kako sam dobro izgledao, a sada... No onda sam shvatio da isto razmišljanje imam svakih nekoliko godina i došao do zaključka da u svakom trenutku svi izgledamo dobro bez obzira na godine.

Kakav ste kod kuće? Kad nema glazbenika oko vas kamera, publike, novinara. Kao suprug, kao tata?

Rekao bih da sam u potpunosti tipičan. Volim se opuštati u krugu obitelji, provoditi vrijeme s Eni i Mirnom, njih dvije su ono najvažnije i uživam u svakom trenutku koji mogu provesti s njima. Naravno, ne smijem izostaviti ni našeg psa Manga koji je punopravni član naše obitelji.

Kada se osamite, što slušate, kako se opuštate? Što je za vas idealan odmor?

Uživam u šetnjama s našim Mangom, sviram gitaru koja mi uvijek mora biti na dohvat ruke, obožavam pogledati dobar dokumentarni film. Kao što sam već spomenuo, kada ne radim onda zaista ne radim i trudim se maksimalno iskoristiti slobodno vrijeme za potpuno opuštanje.