Skromni frontman jednog od najdugovječnijih metal bendova u garderobu Lisinskog stigao je malo prije početka svog showa. Tražio je svoje pivo Trooper i probao pokoje domaće pivo. Nije bio raspoložen za susrete s fanovima i novinarima. No kad je izašao na pozornicu raspoloženje publike je raslo iz minute u minutu. Upijala je svaku njegovu riječ. Emocije, poštovanje i zahvala, gotovo su se mogle dodirnuti. Svojim šarmom i zanimljivom interpretacijom (i pokojom psovkom) držao je prepunu dvoranu budnom tri sata.

U intimnoj atmosferi istinske fanove provezao je kroz bitna poglavlja impresivne i inspirativne autobiografske knjige 'What Does This Button Do?', prevedene i kod nas. Prisjetio se kako je prošli put u Hrvatskoj večerao s našom predsjednicom i rekao kako ga 'ne zanima s kim jede, ako ga se časti', pričao o odrastanju u zabačenom gradiću Worksopu i borbi s autoritetima počevši od najranijih dana svog života, skvotanju za vrijeme studiranja u Londonu, kako je slučajno postao pjevač (htio je biti bubnjar), a veliki aplauz zaradio je na račun imitacije Borisa Johnsona. Politički nekorektno je poručio kako je 'politika je rock'n'roll za ružne ljude' te nastavio pričati o boravku i fotografiranju kraj tenka usred ratne zone u Sarajevu, govorio o borbi i pobjedi raka grla prije pet godina navodeći kako je važno 'stalno mentalno biti na zemlji', preko pilotiranja, mačevanja, Iron Maidena, pivarstva. Sve je začinio s mnoštvom detalja, anegdota i samohumorom ismijavši sve fotografije na kojima ima brkove ili vlastiti neukus za scensku odjeću (tajice i hlače) kao i svoj susret s kraljicom (koju je pri tom odglumio) koja ga je pitala što je to heavy metal.

Dva sata prošla su jako brzo, a drugi dio večeri bio je posvećen fanovima koji su imali priliku napisati pitanja na koje je Bruce odgovarao. Među ostalim je te večeri koju će mnogi dugo pamtiti, najavio da ima u planu objaviti i novo samostalno izdanje koje će se 'dogodit kad dođe pravo vrijeme za to', kako bi bilo lijepo kad bi svoj novi album mogao predstaviti u 'impresivnoj prekrasnoj pulskoj Areni', naučio nas da 'Zemlja gledajući ju iz Concordea ipak nije ravna ploča' (dvaput se vozio Concordeom), da u životu ne treba bjesomučno planirati.

Za kraj večeri oslanjajući se na akustiku dvorane ostavio pjevanje bez mikrofona čuvene Chestertonove 'O God Of Earth And Altar' (koja je poslužila za Maidenovu 'Revelations') te se udaljio s pozornice i ubrzo iz dvorane.