Mia Dimšić jedno je od najzvučnijih mladih imena na domaćoj glazbenoj sceni. Svestrana, talentirana, uporna, svoja, glazbenica izgradila je specifičan autorski i kreativni izričaj koji iznova osvoja publiku i radio stanice diljem zemlje.

Od početaka svoje karijere ističe se jednostavnim i pamtljivim pjesmama, aranžiranim tako da uđu u uho nakon što ih se jednom čuje. Iza sebe nema skandale, ne zna se puno o njenom privatnom životu, a iza nje je još jedna izrazito produktivna godina. Prošle jeseni objavila je album 'Monologue' (album na engleskom jeziku koji je simbolično objavljen na njen rođendan), a sredinom rujna ove godine objavila je novi uradak nastao uz koautore Damira Bačića i Vjekoslava Dimtera te aranžere Ivana Pešuta, Antu Gelu i Bojana Shallamona.

Novi album nastajao je više od tri godine i na njemu su se isprepleli razni zvukovi i utjecaji. Kako biste ga opisali onima koji ga još nisu čuli?

Opisala bih album Društvena pravila kao skup mini memoara proteklog vremena u kojem se svašta izdogađalo. Kako sam se mijenjala ja, tako su se mijenjale i teme i zvukovi kroz pjesme. Ovaj je album baš zbog toga i zvučno i tematski najraznolikiji dosad, a najvažniji mi je putokaz kroz stvaranje bio iskreno se izraziti i progovoriti o stvarima i osjećajima koji me zaokupljaju i nadam se da sam, zajedno sa svojim timom, u tome i uspjela.

Svakodnevni život i male stvari vaša su najveća inspiracija za stvaranje. Koja su to društvena pravila kojih se pridržavate, a kojih se ne pridržavate?

Kulturno ponašanje mi je jako važno, a imam osjećaj da je u vrijeme društvenih mreža podcjenjenije nego ikad. Općenito se držim one da ću radije šutjeti ako nemam nešto lijepo za reći. Ipak, ako je netko bezobrazan ili zlonamjeran, sa zadovoljstvom ću se prebaciti na drugu stranu tog društvenog pravila da malo vidim i kako je tamo.

'Možda zvuči kao klišej, ali zahvalna sam na svemu'

Na albumu se nalaze i suradnje s Nenom Belanom, Vlatkom Stefanovskim, Doris Kosović. Kakva je bila atmosfera na snimanjima?

Svaka od te tri suradnje bila je posebna na svoj način. Neno Belan mi je i prije snimanja bio prijatelj i poznavala sam ga kao opuštenu osobu, ali kad sam došla u studio otpjevati pjesmu, dočekala me i one profesionalna strana njega, Neno kao autor i producent koji dobro zna što i kako želi. Snimanje spota za pjesmu „Ajmo u đir“ na prekrasnim Brijunima pamtim kao jedno od najzabavnijih dosad. S Doris Kosović sam se posebno zbližila kroz naš duet „Uzalud ti sve“ i vrlo brzo sam imala osjećaj da ju znam jako dugo. S njom je sve jednostavno i prirodno jer je neopterećena i samopouzdana osoba, a glazbeno ima svoj poseban pečat i izuzetno je karizmatična. Vlatka Stefanovskog sam upoznala na dodjeli nagrada Top.hr prošle godine i tu je pao dogovor da će mi gostovati na jednoj pjesmi, a nakon izlaska pjesme 'Društvena pravila' družili smo se i na snimanju spota kod njega u Skopju i bilo nam je predivno. Mogu samo reći da sam zahvalna na svim tim suradnjama. Naizgled su različite, ali ljudski faktor i toplina u njima su za mene vrlo slični.

Publika vas obožava, kritičari i kolege glazbenici pričaju o vama u hvalospjevima. Snimate sjajne albume, putujete.. Kad se osvrnete iza sebe, na što ste posebno ponosni, a na čemu ste najviše zahvalni?

Možda zvuči kao klišej, ali zahvalna sam na svemu. Ovaj posao je ponekad potpuno sulud i nepredvidiv, ima dana kad se probudim i pitam što mi sve to treba, ali onda već iduće popodne kažem sama sebi da ne bih radila ništa drugo, i zaista to mislim. Moj put je od početka bio prekrasan, a u tu prekrasnoću ubrajam i sve teške trenutke, pa i razočaranja, jer što bi itko od nas bio da se povremeno nije razočarao, pogriješio ili lupao glavom o zid? Za početak, život bi bio jako dosadan. Najviše sam ponosna što sam sebi, a onda i ljudima oko sebe, uspjela dokazati da se može živjeti od svojih snova i svaki dan raditi ono što voliš.

Tekstovi su joj često važniji od glazbe

Možete li se prisjetiti svojih autorskih početaka? Kako se zvala vaša prva pjesma i kako danas gledate na te pokušaje?

Moja prva pjesmeža zvala se 'Zbog tebe'. Napisala sam je s 11 godina inspirirana pobjedom Dine Jelusića na Dječjoj Euroviziji, prijavila se na isto to natjecanje godinu nakon i nikad nisam prošla. Pjesma nije bila nešto posebno kreativna, ali je otvorila Pandorinu kutiju pisanja i to mi je promijenilo život. Prije toga sam pisala puno poezije i bila sam u literarnoj skupini u osnovnoj, ali nikad mi nije palo na pamet da bih riječima mogla dodati i glazbu. Iako je to bilo jako davno, još uvijek se sjećam osjećaja ekstaze kad mi je ta lampica prvi put zasvijetlila u glavi. Čim taj trenutak pamtim, znači da je bio jedan od presudnih.

Koje trendove primjećujete u domaćoj glazbi što se tiče tekstova, koje autore posebno cijenite po tom pitanju?

Tekstovi su mi često važniji od glazbe kad nešto slušam i čak i ako je pjesma na jeziku koji ne razumijem, odem i proguglam o čemu se točno radi kako bih se bolje uživjela u atmosferu. Na našoj estradi kralj riječi je za mene Gibonni, a volim i kako to rade, primjerice, Vjekoslava Huljić, Aljoša Šerić, Sanin Karamehmedović, Matija Cvek...

Nećemo vas pitati koja vam je najdraža vlastita pjesma, ali u izvođenju koje posebno guštate?

Trenutno se najviše veselim prvoj live izvedbi pjesme 'Društvena pravila' koju smo bend i ja baš skidali na zadnjoj probi. Nemam baš puno takvih pjesama gdje bend može odvrnuti pojačalo pa je i njima ovo uzbudljiv izlet. Od ovih starijih mi je za live omiljena Kiša.

Čitanje knjiga je najviše opušta

Ove godine glazbenom scenom kao da vladaju žene. Grammyje u svim najvažnijim kategorijama pokupile su žene, a isto je i s ostalim glazbenim nagradama. Kako biste ocijenili položaj glazbenica na domaćoj/regionalnoj sceni?

Puno je zanimljivih žena na regionalnoj sceni i to me jako veseli. Općenito mi se čini da je u zadnje vrijeme puno više toga 'dopušteno' reći u pjesmi i da su svi skupa malo opušteniji.

Bavite se javnim poslom pa je neminovno da je sve što radite pod povećalom javnosti. Kako se nosite s kritikama? Jeste li sama sebi najgora neprijateljica?

Znam biti stroga prema sebi što se tiče produktivnosti. Uvijek mislim da nisam dovoljno napravila i da sam trebala više, a u ovom poslu koji nema jasnu to-do listu to psihički zna biti dosta nezahvalno. Što se tiče ove 'vanjske' kritike, glavno je pitanje je li došla od nekoga tko je u životu postigao to što ti želiš postići ili ne. Ako je ovo prvo slučaj, ta je kritika vjerojatno konstruktivna i bilo bi pametno o njoj barem promisliti pa vidjeti hoćeš li ju primijeniti ili ne. Nažalost, kritika većinom dolazi iz ove druge košarice jer su ljudi iz prve skupine uglavnom uspješni i samim time prezaposleni svojim životima da bi uopće kritizirali. Zato ovu drugu skupinu treba lagano staviti na mute, a to je vještina koja se, čini mi se, cjeloživotno uči.

Koje su vaše male životne strasti? U čemu osim glazbe baš istinski uživate?

Čitanje knjiga me najviše opušta, a volim i druženja, hranu, dobro vino, putovanja...

'Vjerujem u sebe, vjerujem u život'

Što čini vaš lifestyle? Koje su neke male navike koje volite?

Volim puno spavati. Pokušavam se dizati malo ranije da bolje iskoristim dan, ali to je uvijek pomalo bitka iako sam se u zadnje vrijeme i popravila po tom pitanju. Jutarnja kava nakon doručka mi je često najdraži dio dana. Mislim da je meditacija nešto najbolje što za sebe mogu napraviti, ali često mi ne bude prva na rasporedu pa prođu dani da je ne odradim. I kad ne pišem pjesme, uvijek pišem nešto, makar dnevnik. S prijateljicama često komuniciram putem dugih glasovnih poruka.

Što je ono što posebno volite kod sebe? Što mislite da je vaša najveća snaga?

To što me neizvjesnost života više veseli i uzbuđuje nego plaši i to što sam se već toliko puta uvjerila da se izvan zone komfora događaju najljepše stvari da ću se iznova i iznova bez problema baciti na to mjesto čak i kad se bojim. Vjerujem u sebe, vjerujem u život i baš volim živjeti i onda na kraju dana i stvari koje su mi neshvatljive nekako vrlo brzo dobiju smisao.

Nije uvijek lako pričati o budućnosti, no što si u njoj priželjkujete vezano uz karijeru? Imate li neke posebne projekte koje biste htjeli ostvariti?

Voljela bih sad napraviti sljedeći album na engleskom, mislim da je vrijeme da ga lagano krenem pisati. Pisanje je istovremeno nešto što me usrećuje i nervira najviše na svijetu i nikad ne znaš što te čeka kad sjedneš i izvadiš list papira tako da će period koji slijedi sigurno biti zanimljiv.

A gluma? Jednom ste rekli da ste voljeli vidjeti kakav bi to bio osjećaj.

Bilo bi super odglumiti neku epizodnu ulogu ili slično jer me baš zanima kakav je to osjećaj i bi li mi to imalo išlo. Ovako napamet uopće nemam dojam i valjda mi je zato to tako zanimljivo, imam potrebu saznati. Ako se to treba dogoditi, već će se nekako dogoditi, kao i uvijek.