Nema više nikakve sumnje - Zoran Milanović po talentu je za javne nastupe i odnose s novinarima gotovo pa dosegnuo razinu pokojnog Franje Tuđmana. Fali mu tek pokoja džingl-fraza iz dijapazona Franjinih kibidabi bisera i moći ćemo reći da smo dobili još jednog visoko pozicioniranog državnog dužnosnika kojega javnost, narod, novinari, mediji i svi slični hajvani iritiraju do histerije te da to nije u stanju sakriti.

Na čemu temeljim tu procjenu?Na njegovoj cjelokupnoj javnoj karijeri, ali povod je njegovo sinoćnje gostovanje u Dnevniku HRT-a. Osim što je već na samom početku intervjua gledatelje i novinarku Anku Bilić Keserović pozdravio posprdnim smiješkom na polovici face (je li još tko osim mene doživio neugodan flashback?) i osim što je već u prvoj polovici gostovanja postalo jasno da niti zna što točno misli niti zna što bi rekao, vrlo ga je brzo razljutilo to što je sam sebi nekoliko puta skočio u usta pa je zbog toga počeo spopadati novinarku.

Istina, HTV-ova novinarka nije mu pristupila s poštovanjem i uvažavanjem, čak je i bila neugodna, ali to ga ne opravdava. Novinari i jesu tu zato da bi postavljali neugodna pitanja, a ako se gos'n premijer ne zna ispetljati iz vlastitih proturječja o tome kasni li ili ne kasni Vlada s donošenjem zakona o životnom partnerstvuako ne zna odgovoriti na pitanje je li netko iz Vukovara nešto rekao ili nije rekao te ako je njega i njegovu vladu skupina konzervativaca uspjela uhvatiti u hvatanju ustavne krivine te je iskoristiti za traženje referenduma koji mu se ne sviđa - nije mu za to kriva novinarka. Trebao bi znati malo bolje, mirnije i pametnije objasniti svoje stavove, tu i tamo - božesačuvaj - priznati i pokoju pogrešku, a ne nastupati kao da bi najradije zabrazdio u litaniju o smutljivcima i mutikašama.

Zato, bravo, Mr. Zoki Milanese, baš ste se iskazali. Uz takve se javne nastupe ne morate bojati da će vam daljnji politički uspjeh ugroziti bilo tko drugi ili bilo što drugo, bili to mediji, opozicija, referendumi, pa čak i gospodarska kriza.