Zbog toga koliko često u ovim osvrtima kolutam očima na televizijsko (ne)djelo Mislava Togonala i njegove 'Nulte točke' (a i šire), pomislio bi čovjek da imam nešto protiv tog vrlog prisavskog muža. A nemam, barem ne osobno. Evo, recimo, lik ima dobar glas. Ni dikcija mu nije loša. Obje te karakteristike pokazatelj su da je baš dobar za radio, a o tome govori i njegov stil vođenja televizijskih emisija koje je uglavnom bez iznimke moguće odgledati leđa okrenutih televizoru, dok pereš suđe. Čisti radio.

Ruku na srce, televizijske panelke ni inače nisu neka raskoš kada je o televizičnosti riječ pa možda to nije samo Togonalov specijalitet, ali sinoćnje je izdanje ove emisije donijelo još jedan argument u prilog tezi da je 'Nulta točka' zapravo zalutala na televiziju. Početni prilog o temi. Tema je bila reforma obrazovnog sustava, a autor priloga koji nas je trebao uvesti u cijelu priču bio je Ivan Jabuka, čovjek od čijeg je televizijskog angažmana zasad najzapaženije voćno prezime.

Pokušavajući valjda biti simpatičan, temu reforme obrazovanja načeo je arhivskim snimkama Stipe Šuvara kako rezucka trake na otvaranju raznih komunističkih školica dok u pozadini piče 'Maljčiki' Idola. Soundtrack je već dovoljno bezvezan jer ne znam je li riječ o nekakvoj asocijaciji povezivanja škola i tvornica u Šuvarovu usmjerenom obrazovanju ('visoke peći potpaljujem ja' i te spike) ili je ta pjesma najjeftinija u rubrici ZAMP-ova kataloga koja se naravno ne zove, ali bi se trebala zvati 'najpotrošeniji hitovi iz doba kasnog SFRJ komunizma', ali pustimo sad to. Prilog je prvo sa Šuvarom (i obaveznom Titovom slikom na zidu), a zatim s Ljiljom Vokić, Primorcem i Jovanovićem htio postaviti tezu da se kod nas stalno neki vrag mijenja u obrazovnom sustavu, vjerojatno je malo aludirao i na to da su te mijene uglavnom političke, a ne osobito stručne i da je jedini rezultat dobiven iz svih tih eksperimenata - to da se školarcima lomi kičma pod teretom naštancanih udžbenika.

Samo po sebi - neloša i sasvim istinita teza, ali trebalo je odslušati još hrpu laprdanja raznih pametnjakovića kojima je Jabuka dopustio da u prilogu repetiraju irelevantne narodne poslovice i maksime, govore o radnim grupama koje rade na reformi obrazovnog sustava, a da pritom ne kažu apsolutno ništa o smjeru i prirodi tih reforma te, ukratko, u prilogu koji bi trebao ilustrirati ono o čemu će se razgovarati u emisiji govore isto ono što će poslije govoriti uvaženi gosti u studiju. Trebao se samo zadržati na historijskom pregledu kontinuiranog eksperimenta zvanog obrazovni sustav u Hrvata te vaganju knjiga. Ovako nas je već na početku ubio monotonijom radnoga naslova 'radio na televiziji', pa su mi Togonal i gosti poslije još teže pali.

A što se pak same emisije tiče... ne znam, obrazovni sustav i njegova reforma bez ikakve su sumnje važna tema kojoj itekako jest mjesto na javnoj televiziji, ali ne razumijem nekoliko stvari. Prvo, zašto se ta tema tretira kao ljetni filler, tj. kao nešto o čemu se govori dok je Sabor na godišnjem i nitko se ne kolje oko kontroverznih, a zapravo ne toliko važnih Bog-i-Hrvati tema. Drugo - zašto Togonalu barem jednom u pet godina na pamet ne padne nešto malo drugačije pa da u tom smislu, recimo, u emisiju koja govori o reformi obrazovanja dovede jednog-dva lika iz Vlade ili te radne grupe koja umuje nad akcijskim planom reforme - a s druge strane dovede nekoliko 'rovovskih boraca' obrazovnog sustava (učitelji, nastavnici, pedagozi, učenici, studenti) pa neka ih oni malo grilaju. Ovako - kada u studio poziva svakoga tko s obrazovanjem ima makar i daljnje rodbinske veze (tipa, jetrva mu je predavala domaćinstvo u Čazmi 1956), ne samo da pridonosi još težoj dosadi emisije, nego i rasplinjava temu.

I za kraj - kog bi vraga trebao značiti natpis koji se cijelo vrijeme emisije pojavljivao pri dnu ekrana, a na kojem je pisalo: Facebook stranica Nulta točka. Dekliniranje naziva emisija po novome je kažnjivo Zakonom o elektroničkim komunikacijama? Samo pitam...