'Stvarno ne znam kakav bi to slastan zalogaj morao biti da me ponovno privuče pred kamere', rekao je Oliver Mlakar u intervjuu za Jutarnji list. Ipak, 2002. nije očekivao da će formalno umirovljenje za njega značiti i zauvijek zbogom HRT-u. Jer nije značilo za druge.

'Vodio sam tijekom 90-ih brojne HDZ-ove skupove, Tuđman me volio i bio sam možda malo više eksponiran od drugih. Vjerojatno je to nekome smetalo. Formalno sam se umirovio, ali ti drugi koji su također umirovljeni nastavili su raditi za HTV, a ja nisam. Iako sam fizički mogao. Bio sam jedan od najboljih voditelja, a takvi se ne nalaze na ulici. Svaka bi normalna televizija zadržala takvog čovjeka. Ljudi su me stvarno voljeli, primio sam puno nagrada i priznanja za svoj rad, ali to tada nije bilo dovoljno onima koji su vodili televiziju. Umjesto nastavka suradnje darovali su mi fotoaparat i mogao sam se ‘slikat’. Rekli su mi da idem kući i više me nikada nisu pozvali. No ne žalim se i nije me sve to razočaralo jer sam i dalje imao dosta posla. Radio sam mnogo u svojoj profesiji i nije mi ništa nedostajalo, posebno kada sam vidio kako se razvijaju stvari na HTV-u koji je tako, baš neslavno, izgubio svoj primat', objasnio je.