Godinu je bez ikakve sumnje obilježilo finale serije 'Na putu prema dolje' ('Breaking Bad'), petosezonskog tour-de-forcea scenarista Vincea Gilligana i vrhunske glumačke ekipe na čelu sa sada već legendarnim Bryanom Cranstonom. Važnost te serije za cjelokupan televizijski fiction, njezin neupitno kvalitetan završetak i prasak kojim je s ekrana otišao jedan od najupečatljivijih televizijskih antijunaka - i na ovom će mu, kao i na mnogim drugim popisima osigurati položaj najbolje TV serije godine. No bilo je i drugih zanimljivih i visokokvalitetnih serija, od kojih neke jesu, a neke nisu na ovom (autoričinim preferencijama definiranom) popisu.

Godine 2013. prikazana je druga sezona 'Uredništva' Aarona Sorkina, bitno poboljšana od papazjanije u prvoj, ali ipak nedovoljno dobra da bi je se uvrstilo među najboljih deset. Brojni kritičari na takav su popis uvrstili i drugu sezonu 'Potpredsjednice', koju su, zajedno s njezinom glavnom junakinjom Selinom Meyer (najbolja uloga Julije Louis-Dreyfus nakon Elaine u 'Seinfeldu'), domaći gledatelji mogli gledati na lokalnom HBO-u - no ni tu seriju nećete pronaći na ovome popisu jer, unatoč dobrim namjerama, jednostavno nije dovoljno smiješna ni zanimljiva. Od onih koje su ove godine privukle gledateljsku pozornost, a iz raznih razloga nisu uvrštene na ovaj popis valja spomenuti i treću sezonu 'Wilfreda', jednu od najšašavijih dramedija s američkog FX-a, 'Kuću karata' ('House of Cards') - seriju o korumpiranim političarima u Washingtonu s Kevinom Spaceyjem i Robin Wright kojom je Netflix započeo svoju praksu puštanja u optjecaj čitavih sezona serija odjedanput, zatim novu sezonu 'Domovine', s kojom je ta u početku briljantna serija postala tek sjena svojih potencijala i zadržala samo odličnu glumačku ekipu, vrlo dobre, ali u moru kvalitetnih TV serija pomalo 'zakopane' 'Hells on Wheels' i 'Pravednika' te naposljetku animirane i izvrsne, ali za naše gledatelje očito previše egzotične serije kao što su 'Archer' 'Bob's Burgers'a koje već godinama nepravedno obitavaju u sjeni inferiornih 'Family Guya' i istrošenih 'Simpsona'.

Za neke je serije još prerano, iako pokazuju potencijale, kao što je to u slučaju nove humoristične serije 'Brooklyn nine-nine', s prilično duhovitim Andyjem Sambergom i forama na tragu američkog 'Officea', a neke će se, poput 'Blacklista' sa sjajnim Jamesom Spaderom možda razviti u nešto bolje od predvidljivog i jeftinog trilera kakav nam se dosad predstavio u jesenskoj sezoni.

Mnogi će se čitatelji zacijelo pobuniti i zbog toga što na popisu nema megapopularne 'Igre prijestolja' i 'Živih mrtvaca', ili pak sitcomovskih uspješnica kao što su 'Dva i pol muškarca' i 'Two Broke Girls', ali pripišite to osobnim preferencijama. Nijednu od tih serija autorica nikada nije niti će ikada uvrstiti u jedan od ovakvih popisa (osim ako se u tim serijama ne dogodi kakva posvemašnja revolucija pa postanu potpuno druge serije). No krenimo napokon s popisom, od dna prema vrhu...

10. Skandal

Nemojmo se zavaravati - 'Skandal' je smeće. Loši glumci (pogotovo glavna Kerry Washington), patetične govorancije o dobrim i lošim momcima te gladijatorima, crtićko poimanje spletki u visokoj američkoj politici, potpuno neuvjerljiva izvanbračna romansa između predsjednika i njegove savjetnice, manična montaža kojom se nadoknađuje logika i struktura. Što onda 'Skandal' radi na ovom popisu? Pa... teško je objasniti riječima, ali kada bismo pokušali, morali bismo se osvrnuti na to da televizijski favoriti ponekad svoj put do srca gledatelja pronalaze potpuno iracionalnim putevima, a vrlo često i manipulacijom. Shonda Rhimes, autorica ove serije (i megapopularnog 'Uovda u anatomiju') majstorica je za oboje, pa je sa 'Skandalom' uspjela nešto što rijetko kome uspijeva - od dreka ispeći pitu. Počnete li gledati ovu seriju, jamačno nećete stati do kraja prve sezone, a možda vas uspije navući i na drugu. Preokreti su, iako nebulozni, nevjerojatno uzbudljivi, ne znate biste li se pitali je li ovo moguće ili neće valjda, a garant će vas i prikovati uz ekran zbog toga što ćete jednostavno morati saznati što je bilo dalje. Nagrada za najbolje zavođenje gledatelja, dakle, ove godine ide 'Skandalu'.

9. Djevojke

Pametna i mlada Lena Dunham oduševila nas je prvom sezonom serije 'Djevojke', svojevrsnim suvremenim antipodom nekadašnjeg 'Seksa i grada' te uvidom u život tzv. 'hipsterske' mladeži u današnjem Brooklynu. Kompleksni likovi, zanimljivi dijalozi, pritajeni humor i bizarne životne situacije kakve su moguće samo u onom dobu nakon fakulteta kada još ni sami ne znamo što ćemo dalje sa životima bili su vrlo uvjerljivi i većim su dijelom ostali uvjerljivi i u drugoj sezoni, osim što... nisu baš. Pod pritiskom kritika koje su je šamarale zbog toga što su joj svi u seriji 'prebijeli' i 'privilegirani', Dunham je nasilno diverzificirala seriju (uvodeći crne, ali jednako privilegirane likove), zaplela se u neke scenaristički besplodne lamentacije, negdje pogubila jednu od najzanimljivijih djevojaka - Jessu te na kraju cijelu priču završila ultraljigavim princ-na-bijelom-konju-spašava-damu-u-nevolji trenutkom. Nije to u potpunosti uništilo kvalitetu 'Djevojaka', ali im je poništilo dosta dotadašnjeg street creda

8. Narančasta je nova crna

...odnosno 'Orange is the New Black' treći je Netflixov eksperiment s puštanjem cijele sezone u komadu na konzumaciju pohlepnom gledateljstvu i, po mišljenju autorice ovoga popisa, dosad i najuspješniji. Crnohumorna priča koju je za televiziju pripremila Jenji Kohan (ista žena koja stoji iza serije 'Trava') ekranizacija je memoara Piper Kerman, koja je zbog krijumčarenja droge s bivšom ljubavnicom na 15 mjeseci završila u zatvoru. Pustolovine dobre cure iz srednje klase koja završava među raznim prijestupnicama u narančastim kombinezonima na trenutke su doista komične, a na trenutke tragične, a posebno je zanimljiv njezin susret sa zatvorskom alfa-ženkom Red, koju tumači Kate Mulgrew, domaćoj publici poznata kao kapetanica Janeway iz serije 'Star Trek: Voyager'.

7. Televizijska posla

Imao je 30 Rock u svojoj sedmogodišnjoj povijesti prikazivanja boljih i lošijih trenutaka, faza kada su se previše oslanjali na ponavljajuće fore i kada su mnogi imali poriv gađati ekran daljinskim zbog još jednog spominjanja rural jurora, ali jedna je činjenica neosporna: to je bila i ostala jedna od najoriginalnijih i najuvjerljivije smiješnih humorističnih serija s američke televizije. Genijalna Tina Fey svoj je magnum opus ove godine dovela do vrlo dirljivog završetka, u kojemu su ljubitelji ove serije dobili točno ono što su htjeli (posebice u slučaju paža Kennetha, kojemu se obistinio bolji dio proročanstva Jacka Donaghyja: 'Sve će nas pobiti ili nam svima vladati') i 'Televizijska posla' postala su još jedna TV serija koja nikada nije, kako se to u američkim televizijskim krugovima običava reći, 'preskočila morskog psa', odnosno postala vlastita karikatura.

6. Masters of Sex

Malo na valu retro spike iz 'Momaka s Madisona', malo na neuništivoj maksimi sex sells, ali ipak najviše na temelju kvalitetnog scenarija i glumaca, američki je Showtime ove jeseni gledateljima predstavio seriju o američkom ginekologu Williamu H. Mastersu i seksologiniji Virginiji E. Johnson, koji su krajem pedesetih godina dvadesetog stoljeća započeli s istraživanjem ljudske seksualnosti. Serija je zasad, s televizijske strane gledano, besprijekorna - zanimljiva, edukativna, sa slojevitim likovima i njihovim odnosima, uspijeva o seksu i njegovu istraživanju govoriti na provokativan, ali ne jeftin način, ima dosta humora, ali i nemalo prikaza mračne strane 'velikih znanstvenika'. Mnogi kritičari prigovaraju umjetničkoj slobodi koju su si scenaristi uzeli prilikom prikaza stvarnih povijesnih događaja i karakterizacije stvarnih ličnosti, ali to zasad i nije toliko važno. Riječ je o jednoj od rijetkih serija iz američke jesenske sezone koja je od samog početka izvrsna, a i po načinu razrade čini se kao jedna od onih koja bi mogla doputovati i do naših kanala.

5. Children's Hospital

Slabo je poznata i u Americi, a nekmoli kod nas, ljudi će vas - osim ako se ne družite s ljubiteljima takvih sadržaja koji ih namjerno traže - blijedo gledati kada je spomenete bilo gdje na svijetu, ali svejedno smatram da je ovu crtićku (nije crtić, ali je crtićki) ludoriju Roba Corddryja vrijedno spomenuti i nakon pete sezone, unatoč tome što je kvalitetom malo pala u odnosu na prethodne. Parodija parodijine parodije, istodobno djetinjast i subverzivan humor, situacije u kojoj je glavni junak klon ubijenog glumca koji je glumio jednog liječnika (nemojte ni pokušavati shvatiti iz teksta, uzaludno je) - nisu po svačijem ukusu, ali ova komedija koja se od druge sezone prikazuje na kanalu Adult Swim na ovome je popisu - osim zbog autoričinih preferencija - i zbog toga što iscrtava jedan novi smjer u TV komediji koji možda nikada neće postati naširoko poznat, ali ga nikako ne treba zanemariti.

4. Momci s Madisona

Nakon pet sezona koje su se nizale po sistemu 'jedna bolja od druge', Matthew Weiner i njegova ekipa sa šestom su sezonom 'Momaka s Madisona' udarile u plafon. Sezona nije lošija od ostalih, ali nije ni bolja. Lijepo je nastavila priču o Donu Draperu, njegovu krizu srednjih godina iz prethodne razdirući do dna utrobe - od nesretne ljubavi pa sve do toliko neizdržive razine krize identiteta da ju je morao prekinuti. Bilo je, dakako, i uobičajeno 'lakših' trenutaka, kao što je grupno eksperimentalno drogiranje u uredu poznate oglašivačke agencije, bilo je korporativnih združivanja na klimavim nogama koja još jedanput potvrđuju da je ovdje, osim o mnogočemu drugome, riječ i o sagi o rađanju modernog kapitalizma, a na razini su ostali i svi pripadnici glumačke ekipe, na čelu s Jonom Hammom, Vincentom Kartheiserom i January Jones. Činjenica da je Jon Hamm i ove godine preskočen na dodjeli Emmyja jedna je od najvećih sramota godine.

3. Prosvjetljenje

A kada već govorimo o najvećim sramotama godine, tu je i 'Prosvjetljenje', odnosno otkazivanje te serije na HBO-u. Slaba gledanost, nesklonost suviše meditativnim temama i, kako je tvorac ove serije, Mike White napomenuo - nezainteresiranost publike za priče u kojima je središnji lik žena - upokojile su jednu od najboljih serija prošle i ove godine. Nećemo se više družiti s Amy Jellicoe, nećemo nikada saznati je li njezina potraga za boljom verzijom same sebe kao agentom prosvjetljenja svijeta i svojih najbližih doista urodila kakvim konkretnim plodom. Tužno, ali ipak smo dobili dvije sezone prekrasne televizije, pri čemu je epizoda iz ovogodišnje, druge i posljednje sezone 'Prosvjetljenja', u kojoj Amyin bivši suprug Levi odlazi na rehab na Havaje - jedna od najboljih stvari ikada prikazanih na nekoj televiziji.

2. Rectify

Da nije velebnog završetka jedne od najhvaljenijih serija današnjice - 'Breaking Bada' - ova bi serija zauzela prvo mjesto na ovome popisu. Autorica popisa ionako je intimno smatra najboljom i skida je s prvoga mjesta samo zato što iznimno ovom prilikom daje prednost važnosti pred kvalitetom. 'Rectify' s američkog Sundance Channela vrlo je neobična serija. Meditativna poput prethodno spomenutog 'Prosvjetljenja', ali s daleko manje otvorenim glavnim junakom, Danielom Holdenom (fantastičan Aden Young), 36-godišnjakom koji nakon 18 godina provedenih u ćeliji za osuđenike na smrt izlazi iz zatvora jer se DNK analiza na temelju koje je osuđen pokazuje pogrešnom. Njegovi pokušaji snalaženja u vanjskom svijetu nakon toliko godina suspendiranog odrastanja, miješani (uglavnom neprijateljski) osjećaji okoline, odnosi koje uspijeva i ne uspijeva uspostaviti s ljudima koji mu se pokušavaju približiti, njegovo psihičko stanje, postupci... sve je prikazano izuzetno sporim ritmom i zbog toga su mnogi gledatelji ovu seriju nazvali 'serijom u kojoj se ništa ne događa'. To, međutim, nije istina. Jest, ritam je spor, ali događa se štošta. I riječ je o jednoj od onih serija koja će vas rastaviti na komadiće te nakon koje ćete još dugo, dugo razmišljati.

1. Na putu prema dolje

Naravno, 'Breaking Bad'. Završetak sage o luciferskom padu Waltera Whitea televizijski je događaj godine bez premca. Vince Gilligan dao nam je ono što smo htjeli - u nekim nas slučajevima iznenadivši, ali na kraju ipak ostvarivši ono što je obećao. Walt je miltonovski pao, s tek blagim trenutkom pokajanja, ali ne baš stvarnoga. Otišao je onako kako je htio i kako je trebao otići, a gledatelji su svojevrsnu zadovoljštinu dobili u tome što je svojem partneru i stvarnome sinu Jesseju omogućio da odjaše u zalazak sunca. Nikoga nije iznenadilo to što je Walt/Heisenberg na kraju serije umro - bio je puška na zidu od prve epizode, a mješavina fatalizma i katekizma u filozofiji kojom ga je do kraja za ruku odveo Vince Gilligan nije ni dopuštala nikakav drugačiji završetak. Poanta je u onome kako je otišao, koga je za sobom povukao, koga nije i kome se na kraju, kao u posljednjoj pomasti, ispovjedio. Ti momenti, kao i jedna od zadnjih (ne i zadnja) epizoda ove serije, 'Ozimandijas' - u kombinaciji s masterclass glumom Bryana Cranstona i njegovih kolega - ovoj seriji osiguravaju prvo mjesto na svim, pa i na ovome popisu.