Nakon vijesti da je Ljiljana Saucha u petak odradila svoj posljednji radni dan na televiziji na kojoj je provela 42 godine, iste vijesti stižu i od njenog 64-godišnjeg kolege Nene Kužine. Voditelj i urednik o svom je odlasku s HRT-a progovorio za Hrvatsku katoličku mrežu.

'Ovo je zapravo bio oproštajni dan, a manje radni dan. Rad je završio i oprostio sam se s gledateljima posljednjom emisijom Riječ i život 11. prosinca. Svaki odlazak je možda tužan, ali nastavljam živjeti, pa Bog će opet providjeti i nekakve radne obveze. Treba se sad odmoriti i sabrati. Uz Božju pomoć bit će bolje. Nadamo se najprije zdravlju, a potom možemo donositi neke odluke i raditi planove', rekao je za Kužina.

Otkrio je da je na HRT došao 1992. na poziv patera Tončija Trstenjaka s kojim je surađivao na Vatikanskom radiju.

'I evo, od tada sam neprestano u kući i neprestano na ekranu. Iza mene su emisije: Mir i dobro, Agape, Blagdansko jutro i gotovo 525 emisije Riječ i život. Naravno, bili su tu i dokumentarci, prijenosi misa, reportaže… Tko bi se svega mogao sjetiti', dodao je.

Pohvalio se da je Božo Skoko, s obzirom na godine koje je Kužina proveo na HRT-u, rekao da je svojevrstan brend u programu.

'Ja sam zapravo najstariji, pa onda je to tako ispalo, ali ja ne bih sebi htio davati nikakvo posebno značenje. Jako puno uvažavam kolege s kojima sam ovdje radio i surađivao i koji će nastaviti, ne samo ono što sam ja radio, nego će možda još malo dublje zaorati, jer to je potrebno na ovoj njivi Gospodnjoj. Potrebno je to i našim gledateljima i onima kojima se obraćamo', rekao je Kužina.

Na pitanje kakvi su mu sad planovi odgovorio je: 'Mislim da se najprije treba odmoriti, a onda početi razmišljati o tome što zapravo još mogu dati Crkvi i narodu. Nisam ništa kalkulirao, niti sam u lipnju mislio kako ću u prosincu već biti u mirovini. Sretan što sam u životu radio ono što sam volio i ono što volim. To je blagoslov. Imate ljudi koji zalutaju na neka radna mjesta, bez obzira koji je to segment. Ali, meni se to nije dogodilo i zbog toga sam zaista radostan i Bogu zahvalan što mi je tako nešto omogućio'.