Početkom studenog Natali Dizdar oduševila je publiku u Kući umjetnosti Arsen u Šibeniku, a prošle godine rasprodala je dva koncerta u Laubi. Sada je spremna za još jedan spektakl pred zagrebačkom publikom prije praznika ljubavi, Valentinova. Natali u Tvornici, kako najavljuje, priprema romantičnu bajku i koncert za pamćenje. Uz uspješnu glazbenu karijeru, poznato je mnogima, ima diplome psihoterapeuta i socijalnog pedagoga, a i u tim zanimanjima došlo je do promjena zbog pandemije koronavirusa. Promjena je u tome što je uz zagrebačku dodala londonsku adresu pa sad živi na toj relaciji.

Spremate se za koncert u Tvornici. Kako izgledaju probe u vrijeme pandemije?

Zapravo isto kao i prije pandemije. Već smo uigrana ekipa, tako da nam ne treba previše priprema, ali svakako ćemo odraditi nekoliko proba s obzirom na to da idemo u proširenom sastavu benda, sviramo novi singl BETI - Bez ljubavi, a i moguće da ćemo imati još neko iznenađenje. Mjesec dana je do koncerta pa je još uvijek sve poprilično opušteno.

Imate li želje za velikim pozornicama ili vam je draža nešto intimnija atmosfera? Gdje biste još voljeli nastupati?

Sve ima svoje draži, nastupala sam stvarno na izvanserijskim lokacijama na ovim našim prostorima, od dvoraca i tvrđava do open air ljetnih pozornica. Općenito volim ljetne festivale, bila u publici, bila na pozornici.

Sve više i sami pišete pjesme i sjajno vam ide. Sjećam se da ste rekli da imate nekoliko pjesama koje se nisu uklopile na zadnji album. Što s takvim pjesmama? Čuvaju li se za neki novi ili...?

Neke se čuvaju, neke se šalju dalje, a neke zaboravimo pa ih se opet sjetimo. Evo, prošli tjedan takva se pojavila kao ideja za moj nadolazeći EP. Stvar je u tome što neke ostanu nedovršene, iako su nam super, samo zato što u tom trenutku više nemamo ideju kako dalje. Zato nije loše nakon nekog vremena preslušati ih pa vidjeti je li se pojavilo nešto novo u inspiraciji i osjećaju.

Na što ste najponosniji u karijeri?

Na to što sam uspjela izolirati sve ono što mi je predstavljalo teret u ovom poslu i što mi je glazba zbog toga još uvijek izvor radosti.

Mnogi vaši kolege su tijekom pandemije izgubili financijsku sigurnost. Jeste li i vi morali 'stegnuti remen'?

Rijetki su muzičari koji imaju onu pravu financijsku sigurnost, ali mislim da je ova pandemija poljuljala i one najstabilnije. Srećom, uz glazbenu karijeru imam nekoliko diploma pa sam mogla raditi i neke druge poslove koji su me rasteretili tog financijskog gubitka.

Diplomirali ste socijalnu pedagogiju pa vam je psihoterapija bila logičan slijed daljnjeg obrazovanja. Jedan od aktualnih problema o kojem se posljednjih godinu, dvije govori mentalno je stanje glazbenika. Što biste im savjetovali?

Teško mi je ikome išta savjetovati kad sam i sama inficirana ovom situacijom. Svi čekamo da prođe i da možemo normalno raditi svoj posao bez ove konstantne anksioznosti koju proizvode nepredvidivost i nekonzistentnost odluka na državnoj razini, zbog kojih se koncerti i događanja i dalje otkazuju, ograničavaju itd. Uskoro ulazimo u treću godinu pandemije, nadam se da je zadnja i da je najgore iza nas.

Što vam najteže pada otkako je počela korona?

Opće stanje neslobode, nedostatka spontanosti i planiranja budućnosti. Nedostaje mi opuštenost življenja. Ali pronašla sam neki svoj put, tako da mi je svakako lakše sad nego na početku, kad je sve krenulo.

Je li teško reći kakvo će društvo biti nakon pandemije koronavirusa?

To ćemo znati tek kad se sve završi i kad ovo iskustvo bude integrirano u naše živote.

Koliko često ste u Hrvatskoj, a koliko boravite u Engleskoj?

I taj dio bio je poprilično nepredvidljiv s obzirom na lockdowne i sve promjene koje su se dogodile. Mislim da će ove godine to biti 50/50.

Kako trenutno izgleda vaš život ondje?

Slično kao i ovdje, s malo više sadržaja s obzirom da je to ogroman grad, a sve normalno radi, kao i prije pandemije.

Što ste pomislili kad ste u ogledalu primijetili prve znakove starenja?

And so it begins...

Jeste li ikada razmišljali o kakvom estetskom zahvatu?

Da, još u srednjoj školi.