Da nije europskog prvenstva u nogometu, sve bi televizije u Hrvatskoj već odavno bile u dubokoj ljetnoj komi. Svi bi im aktivniji djelatnici negdje nakon državne mature probili zvučni zid na naplatnim kućicama i nestali s lica zemlje na barem mjesec i pol, a na programu bi, osim repriza, ostale tek krastave vijesti (takvima ih zovem iz osvete zbog prečestog korištenja retardirane fraze 'sezona kiselih krastavaca'). No eto ti jednoga ili dva oveća sportska događaja (a čik pogodite koliko ih je ovoga ljeta) i svit se skonča. Nitko više ne zna što bi, kako bi i kamo bi. HTV-ovci ne mogu baš sad ukinuti sve ostalo jer ipak je velik dio ekipe na sindikalnom izletu u zemljama Varšavskog pakta pa nije red da u matici prisavskoj baš sve stane, a ako oni ne ukidaju sve emisije, onda se i ovi ostali moraju praviti da nekog vraga rade jer bi im inače izbio prišt na gledanosti. Rezultat je takve zbrke to da ono što se trenutačno prikazuje na domaćim TV valovima dok HTV2 nogometa s Milom Horvat – nije ni ljetna shema ni regularan program. Spasila bih se da je moguće napraviti pridjev od staropurgerske fraze ni vrit ni mimo. Većina mi gornjeg odlomka uopće ne bi bila potrebna za opis situacije.

Evo, recimo, sinoć. Dok je na drugom programu pičila tekma (pardon na izrazu, ali volim se praviti da znam navijačku terminologiju), na HRT-ovu prvorođenčetu išla je emisija 'Kratki susreti', uobičajeni kulturnjački ljetni nadomjestak polusatnoj Branki Kamenski. Premda sam inače 'Susrete' redovito proglašavala superiornom i pozivala učmao polukulturni Kamenskičin brend da se barem djelomično ugleda u ljetnu zamjenu, sinoć sam pregrizla jezik. Brat-bratu, pola emisije sastojalo se od predstavljanja filma 'Rock of Ages' koji odnedavno igra u multipleksima diljem zemlje. Okej, nemam ništa protiv, filmovi (recimo) jesu nekakav kulturni događaj, a ovaj je još k tome snimljen po brodvejskom mjuziklu i Tom Cruise arlauče stvari Joea Elliota, što je bez ikakve sumnje kultura kakvu su poznavali i naši stari (doslovno), no nije mi jasna jedna druga stvar.

Na Novoj TV, koja isto odbija priznati da je primijetila ljeto, iako nema nogometa na rasporedu, nakon 'Dnevnika' se klasično emitiraju dvije epizode sapunice jer bi inače implodirao svemir, ali nakon toga slijedi – ne bi živ čovjek vjerovao – ljetu usprkos, još uvijek aktivno 'Provjereno'. Sad, nije da 'Provjereno' i inače, u regularnim, pješačkim okolnostima bježi od banalnosti. Stoput sam već pisala o bipolarnoj prirodi te emisije, koja uz red ozbiljnih, pa red zabavnih, ali neglupih priloga gotovo uvijek ima i jedan zbog kojega mi mozak momentalno opali šamar, revoltiran zbog toga što i dalje sjedim pred TV-om. E, ali sada, kada emisija odbija otići na godišnji da novajlije ne bi ispali lje(t)niji od HRT-ovaca – takvi su debilni prilozi glavna atrakcija. Pa smo tako sinoć gledali onaj u kojemu nekoliko ljudi koji su se prijavili na fejsbučnu stranicu 'Provjerenog' gura ruku u zdjelu punu leda, a zatim psuje uz ćudoredno piiiiiiip cenzorskog tastera. Psihologinja pritom objašnjava zašto su gotovo svi uzviknuli jebateled ili već nekako slično otpi*karali i na kraju zaključuje da je to normalno, što nam je svima novost do balčaka. Mislim, barem sam ja bila šokirana jer moje iskustvo govori da kada prosječnom ljudu netko pokuša zamrznuti ekstremitet, dotični spontano uzvikuje rečenice: 'Ovo je vrlo neugodno!' ili 'Doista mi je teško držati ruku u ledu!', a ne ovako. Tako da mi je 'Provjereno' sinoć svojim psihološkim pristupom otvorilo neviđene horizonte.

No da ne duljim. Provlače se u taj ni vrit ni mimo program svakojaka veselja: trećerazredni filmovi, tretiranje nadolazeće vrućine kao udarne vijesti (u redu, to i u siječnju rade sa snijegom), histerična Hloverka s poduzetnicima u 'Otvorenom', neumorni 'InMagazin', uz koji sam se baš jučer (doduše, nevezano uz nogometne termine) gotovo smrtno zagrcnula od smijeha kada se počeo baviti (pajsadovo) Novim fosilima, a naravno, ljetnu odolijevaju i ezoterično-astrološki savjetnici, ali to sad više zbilja nema veze s nogometom.

Nastala zbrka gledatelja navodi samo na jedno: da usrdno zamoli gospodu s odašiljačima da prestanu brljat Ne ide im dobroa nije ni čudo. Ljeto je, zaboga, a svi znamo da televizionari pri povišenim temperaturama nisu navikli na razmišljanje. Vrijeme da se prebace u reprizni mode i sve svoje programske planove zagnjure u Jadran. Reprizni im je program ionako već godinama bolji od izvornog.