Ona ga je pročitala i iznenađeno pitala: 'Kako misliš da od ovog teksta napravimo komediju?'. Nazvala je Colina Farrella, koji je već glumio u Lanthimosovu filmu Jastog, koji joj je zatim rekao: 'Jedno je sigurno. Ovaj film neće biti nalik ičemu što si dosad snimala'.

Filmska diva Nicole Kidman impresivnim je ulogama i zarađenim miljunčićima jedna od prvih violina svjetskog filmskog orkestra. Zvijezda u pravom smislu te riječi, jednako plijeni pažnju na red carpetima A-festivala, naslovnicama prestižnih časopisa i dijapazonom odabranih uloga za koje kritika ‘podiže’ samo izvrsne ocjene.  Njen glumački rad okrunjen je lani na Canneskom filmskom festivalu gdje se pojavila čak u trolistu uglavnom nagrađenih filmova, u kojima je toliko briljirala, da je iznebuha pala odluka da joj se dodijeli posebna nagrada. Jedan od tih filmova je i psihološki triler s elementima horora, Ubojstvo svetog Jelena, u režiji grčkog enfant terriblea Yorgosa Lanthimosa, u kojem glumi uz bok Colinu Farrellu. O ulozi uspješne oftamologinje koja sa suprugom i dvoje djece živi američki san, u kojem je naoko sve idealno, a zapravo ništa nije, pa jednim ekscesom motiviranim neobuzdanom željom za osvetom, on se pretvara u noćnu moru u kojoj se bori za svoju nedužnu djecu, Nicole govori s neskrivenim oduševljenjem, kao da joj je to ‘prvi poljubac’ s nekim sasvim neobičnim filmom i još neobičnijim redateljem.  

Koja je bila vaša prva reakcija kada ste pogledali gotov film?

Osjećaj je bio intenzivan. U tom sam trenutku sjedila kraj redatelja Yorgosa, što je samo po sebi intenzivno. U svakom slučaju, jedno fantastično iskustvo. Kada smo doživjeli tu prvu reakciju publike, cijela je atmosfera na kraju projekcije bila vrlo emocionalna.

Uživala sam u osjećaju da mogu biti podrška tako snažnom redatelju. Kao glumac, dobar si onoliko koliko je dobar redatelj koji te vodi. Stoga, kad radiš s tako posebnim filmašem, uistinu želiš da je zadovoljan i da njegov film doživi uspjeh. Što se mene tiče, osjećala sam se privilegirano samim time da sam izabrana za ulogu u njegovu filmu.

Što gledatelji mogu očekivati od ovog filma?

Zanimljivo, moj suprug je priznao da je film mučan s vremena na vrijeme, ali je i rekao da stvara osjećaj kao da gledaš vrhunski jazz. Ovaj film postoji na ‘tom nekom drugom mjestu’, gdje morate odvojiti dijelove da biste ih dešifrirali, a zatim prošli kroz njih. Film vas nedvojbeno vodi na putovanje na kojem nikad dosad niste bili. Netko drugi od mojih prijatelja mi je rekao da mu je to najbolje filmsko iskustvo u cijelom životu. Jednostavno je fantastično da možemo samo sjediti pred velikim ekranom i okruženi tisućama ljudi zajedno gledati film.

Mislite li da će film potaknuti razgovore među publikom?

Da, puno se razgovara nakon projekcija. Najviše u smislu značenja ili mišljenja o nekim scenama i postupcima likova. Moj suprug i ja smo već ležali u krevetu spremni za spavanje, a on nije prestajao postavljati pitanja. U jednom trenu iznenadila sam ga idejom: 'Možda je cijela ta priča u filmu bila samo nečiji san, odnosno noćna mora. I to je objašnjenje moguće.' Na što je on uzviknuo: 'Woow, zavrtjelo mi se u glavi.' Sva ta diskusija oko filma uistinu me fascinira.

Raspravlja li Yorgos o filmskim scenama i temama s glumcima?

On je poput Stanleyja Kubricka. Kada ga glumac pita zašto je nešto tako, on samo slegne ramenima. Dakle, budući da sam već naviknula na taj način rada s Kubrickom, bila sam spremna. Kako je Colin već surađivao s Yorgosom na njegovim prethodnim filmovima, i on me dobro pripremio za takav način rada. No tijekom snimanja Yorgos je bio vrlo smiren, nije bilo nikakvog vikanja ili podizanja tonova. S druge strane, on je nevjerojatno precizan i sve doživljava iznutra, no kada treba, ne manjka mu odlučnosti i snage za realizaciju redateljske vizije. 'Pritajena snaga', tako bih ga opisala. Iako se u njemu krije i slatkoće, odnosno ima nešto neodoljivo u sebi.

Možete li govoriti o svom liku?

Čini mi se pogrešnim analizirati svoj lik, odnosno secirati detalje, jer na neki čudan način, osjećam se kao dio orkestra, gdje je moja uloga jedan od instrumenata, i kada bi se taj instrument izuzeo, glazba ne bi bila potpuna. Drugim riječima, film ne bi funkcionirao kao cjelina. Imam osjećaj kada bih govorila o samo tom jednom instrumentu, ne bi se mogla dobro čuti glazba. Zato izbjegavam ići u analize svog lika.

 Kako je bilo raditi s Colinom Farrellom?

Vrlo otvoreno. Svi na setu su se izvrsno osjećali, vladala je prava sinergija. Colin i ja smo se često zatekli u situaciji kada netko od nas dvoje predloži: “Ajmo još jednom ponoviti scenu. Možemo pronaći još nešto u njoj!”

Jesu li se vaše iskustvo i valorizacija spram filmske umjetnosti promijenili tijekom godina?

Svakako jesu. Kada sam bila mlađa, stvari su jednostavno prolazile kraj mene – tada sam živjela s glavom u oblacima, a sada kudikamo više uživam, sve apsolutno ide u moju nutrinu. Čini se da to ipak dolazi s godinama. Kada si jednostavno kažeš da treba uživati i živjeti tu i sada, jer tko zna što donosi sutra. To je slatkoća, prava slast, koju vam jedino godine mogu donijeti. Jer je riječ o kontrastu, znanju da si toliko toga već (pro)živio, a još uvijek si ovdje. Dakle, postoji taj istinski osjećaj koji govori: 'Ja sam povlašten.' Povlaštena sam, ali sam i zahvalna.