Prošlogodišnji film 'Konklava' fikcija je inspirirana romanom Roberta Harrisa iz 2016., koji je objavljen tri godine nakon početka Franjinog pontifikata, a uključuje značajan lik - meksičkog nadbiskupa stacioniranog u Kabulu - koji zagovara da crkva da prioritet marginaliziranima i povijesno zanemarenima.

Iako je lik u 'Konklavi' različit od nedavno preminulog pape, koji je umro dan nakon Uskrsa, portret takvog jednostavnog ali uvjerljivog aktivista podsjeća na Franju, prvog Latinoamerikanca na papinskoj poziciji. Zadobio je i divljenje i kontroverze, prvenstveno zbog fokusa na siromašne, imigrante i izbjeglice, zagovaranja zaštite okoliša i otvaranja prema gay i lezbijskim katolicima. Njegovi napori izazvali su otpor konzervativnijih frakcija unutar crkve, istovremeno ga približivši mnogima - vjernicima i nevjernicima - koji su prepoznali progresivni put naprijed u njegovim učenjima i životu.

Papa postao neočekivanom filmskom figurom

Ova jedinstvena pozicija učinila je papu i neočekivanom filmskom figurom. Franjo je vjerojatno postao najkinematografskiji papa, s brojnim fikcionalnim i dokumentarnim prikazima tijekom njegovog 12-godišnjeg mandata. Nekoliko tih produkcija stvoreno je za katoličku publiku, uključujući dokumentarac iz 2013. 'Franjo: Papa iz Novog svijeta', koji su stvorili Vitezovi Kolumba; biografsku dramu Dana Feijóa iz 2015. 'Franjo: Moli za mene', koja prati njegov život prije preuzimanja papinstva; i film Dana Lucha iz 2015. 'Chiamatemi Francesco' ('Zovite me Franjo'), koji ističe njegovu ulogu kao 'Papu naroda'.

Međutim, mnogi od ovih filmova nisu bili isključivo usmjereni na pobožne gledatelje. Umjesto toga, otkrivaju širu privlačnost Franje. Njegov fokus na goruća društvena i kulturna pitanja omogućio je filmašima da ga prikažu kao lik na ekranu, a ne samo kao vjersku figuru.

U nastavku je šest filmova koji pomažu kontekstualizirati Franjino naslijeđe i ilustriraju zašto je tako zanimljiv subjekt.

'Papa Franjo: Čovjek od riječi' (2018)

Ovaj dokumentarac, koji je debitirao na Filmskom festivalu u Cannesu 2018., nudi izuzetno osoban uvid u papine misli, izrečene direktno od njega. Redatelj Wim Wenders odlučio je minimizirati biografski kontekst, dopuštajući Franji da opširno i zanimljivo govori o svojim brigama i motivacijama. Film prikazuje njegova putovanja, interakcije sa svjetskim vođama i filozofske i teološke temelje njegovog rada. Dok je termin 'portret' često prekomjerno korišten u dokumentarcima, Wendersov film istinski hvata Franju u seriji intimnih srednjih kadrova, predstavljajući ga iskreno publici, naglašavajući i njegov integritet i suosjećajni stav.

'Dvojica papa' (2019)

Film Fernanda Meirellesa 'Dvojica pape' zaradio je oskarovsku nominaciju za scenarij Anthonyja McCartena (adaptiran iz njegove vlastite predstave), kao i za sporednog glumca Anthonyja Hopkinsa, koji glumi papu Benedikta XVI., i Jonathana Prycea, koji glumi Franju. Film zamišlja razgovor između Benedikta, koji se bori s krizom vjere i razmišlja o ostavci s papinstva, i Franje, tada poznatog kao Mario Bergoglio, koji provodi dan raspravljajući o vjeri, doktrini i povijesti s Benediktom. Film je često humorističan i duboko human, s dijelom koji zalazi u Bergogliove vlastite sumnje vezane uz prošli događaj. Međutim, njegova najveća snaga leži u sposobnosti da osvijetli podjele unutar Rimokatoličke crkve - između tradicionalista i progresivaca - kroz fikcionalnu leću.

'Francesco' (2021)

Film redatelja Evgenyja Afineevskog, poznatog po istraživanju utjecaja sukoba na populacije u regijama poput Sirije i Ukrajine, 'Francesco' ispituje papine odgovore na moderne društvene izazove, posebno njegov angažman s raseljenim i progonjenim pojedincima. Film prikazuje Franju kako se sastaje s Rohingya muslimanima koji su pobjegli iz Mjanmara, posjećuje izbjeglički kamp na grčkom otoku Lezbosu i dovodi muslimanske izbjeglice u Italiju. Iako je bio kritiziran 2018. jer je umanjivao zabrinutosti preživjelih zlostavljanja od strane svećenstva, film prikazuje kako se sastaje s nekima od tih pojedinaca i traži oprost. Dokumentarac sugerira da papin aktivni angažman u globalnim nepravdama potiče širu crkvu da razmisli o svojoj ulozi u društvu.

'Pismo: Poruka za našu Zemlju' (2022)

Dok mnogi filmovi o Franji dotiču njegova ekološka pitanja, 'Pismo: Poruka za našu Zemlju' fokusira se izravno na ovu temu. U svojoj enciklici iz 2015. 'Laudato Si' ('Hvaljen budi'), papa je pozvao svijet na akciju, osuđujući one koji stavljaju profit ispred ljudi i ističući ozbiljne implikacije klimatskih promjena u različitim domenama. Za ovaj film, redatelj Nicolas Brown surađivao je s aktivistima iz često zanemarenih regija u ekološkom diskursu, poput Amazone, Indije, Senegala i Havaja, dok se pripremaju za sastanak s papom. Predstavlja vjerskog vođu koji percipira svoju vjeru kao transcendentnu tradicionalnim granicama i motivira druge da učine isto.

'Viaggio: Putovanje pape Franje' (2023)

Ovaj film prati Franjina opsežna putovanja tijekom njegovog pontifikata, gdje je često birao jednostavne načine prijevoza kako bi se povezao s ljudima. 'Viaggio: Putovanje pape Franje' dokumentira njegovih 37 putovanja u 53 zemlje unutar prvih devet godina njegovog papinstva. Uključuje snimke iz dokumentaraca Gianfranca Rosija o raseljenim osobama 'Vatra na moru' i 'Notturno', uz Franjine govore koji tipično naglašavaju potrebu za podrškom migrantima, siromašnima i marginaliziranima. Rosi se ne ustručava adresirati neke kontroverze oko Franje, stvarajući portret čovjeka koji aktivno sudjeluje u svijetu kao ministar svoje vjere.

'Konklava' (2024)

Kombinirajući elemente napetosti i promišljenog pripovijedanja, film 'Konklava' je odjeknuo i kod publike i kod ocjenjivača nagrada. Kako će Franjin nasljednik biti izabran u nadolazećim mjesecima, film će vjerojatno ponovno steći popularnost. Prikazuje Ralpha Fiennesa kao kardinala koji navigira borbu za moć za papinstvo dok pokušava donositi etičke odluke. Lik inspiriran Franjom, Benitez (kojeg glumi Carlos Diez), pojavljuje se kao značajna figura. Poput 'Dvojica pape', ovaj film ističe podjele unutar crkvenog vodstva vezane uz spol, seksualnost, dinamiku moći i bit vjere, dok također funkcionira kao napeti triler s iznenađujućim zaključkom. Iako može imati svoje lagane trenutke, služi kao dirljiv podsjetnik na buduće izazove s kojima se Crkva suočava.