'Nije me u odbojci bilo desetak godina zbog djece. Sada su nešto veća pa si mogu priuštiti odlaske na treninge. Vigo ima sedam, a Nola pet godina. Kako smo Ivano i ja oboje trenutačno treneri, uspijevamo se nekako nadopunjavati. Kad sam ja na treningu, on čuva djecu i obrnuto', ispričala je Mirela Delić Balić za Večernji list.

Sa Splitom ove sezone osvojiti šesto mjesto u Superligi i jako se ponosi igračicama, sve redom školarkama i studenticeama. Još ne zna što će raditi u reprezentaciji. 'Moram razgovarati s izbornikom da vidim u čemu mogu pomoći. Znam da reprezentacija od svibnja do rujna ima jako puno obveza. Nisam sigurna da ću cijelo vrijeme biti uz njih jer zbog djece to jednostavno ne mogu. No, kako Split nije daleko od Zadra, vjerujem da ću veći dio vremena biti na raspolaganju stručnom stožeru', kaže Delić Balić koja je prve odbojkaške korake napravila u rodnom Dubrovniku.

'Kao mala često sam na ulici igrala graničara, pa nogomet, nešto malo košarku, čak sam jedno vrijeme znala posuđivati reket i udarati lopticu o zid. Onda sam u osnovnoj školi prihvatila poziv profesora tjelesnog odgoja koji je tražio djevojčice za odbojku. Otišla sam na trening, sport mi se jako dopao i takao sam počela trenirati. Kako sam bila visoka (188 cm, nap. a.), odmah su me stavili na mjestu srednje blokerice. Imala sam sreće što sam ušla u seniorski sastav Dubrovnika s kojim sam osvojila Ligu prvaka 1998. godine. Imala sam 17 godina', ispričala je.

S 18 godina je napustila je rodni Dubrovnik i započela ozbiljno graditi karijeru. Najprije u Vukovaru gdje je igrala za tamošnji klub, potom za Azenu i Mladost. Igrala je u Sloveniji, Rusiji, Španjolskoj, Turskoj, Francuskoj i Azerbajdžanu. Ljepotu odbojkašice svojim je fotoaparatom svojedobno ovjekovječio i Stephan Lupino Ivano Balić, a primjetio ju je i Ivano Balić 2010. godine kad su počeli vezu. U međuvremenu su postali dva puta roditelji, na svjet su došli 2014. sin Vigo, pa onda 2016. djevojčica Nola. Prije četiri godine je obitelj preselila iz Zagreba u Split.