Posljednjih godina život je uistinu iskušavao voditeljicu Nikolinu Pišek. U kratkom je periodu ostala bez oca, ona i kći Una Sofia zbog trovanja plinom umalo su izgubile život, a potom je iznenada preminuo njezin suprug Vidoje Ristović. S malim odmakom od svega, Nikolina je pričala o mnogim stvarima iz svog života
Otkako je ovog ljeta iznenada preminuo Vidoje Ristović, ime Nikoline Pišek ne prestaje se povlačiti po medijima. Priče o nasljedstvu, ali i uplitanje njezinog svekra Miše Grofa samo su dio onoga o čemu se od Vidojeve smrti pričalo. S malim odmakom Nikolina Pišek dala je veliki intervju za Avaz, u kojem je pričala o najtežim trenucima koje je prolazila.
vezane vijesti
Kako je rekla, trenutno je okupirana preslagivanjem svog života. 'Situacija je slična kao da vas je pogodio potres, sudare se tekstonske ploče, dođe do ogromnih pomaka, odjednom vaš identitet se promijeni, i ništa nije isto kao što je bilo prije. Onda slijedi niz manjih potresa, vibracija koje naprosto slažu stvari na svoje mjesto, tako da još neko će vrijeme proći dok se meni teren ne stabilizira i dok sve ne sjedne na mjesto na kojem bi trebalo biti. Mogu potpuno realno shvatiti u kojoj novoj realnosti sad zapravo živim, i mislim da tu nisam jedina.'
Iza nje je iznimno turbulentna godina, kao i smrt supruga, a upravo to sve bilo je i više nego dovoljno da napokon vidi tko su joj pravi prijatelji. 'Za neke ljude za koje sam mislila da su oni na koje mogu uvijek računati, sam shvatila da su tu bili samo dok je bilo dobro, i da su bili zapravo jako toksični. Ali ima opet onih koji su cijelo vrijeme bili autentični i koji su iskreni i pravi.'
Iako joj je život zadao mnoge udarce, i to teške, Nikolina Pišek morala se izdići iz svega i krenuti dalje, a za to ima i najveću motivaciju - dvije kćeri, od toga, kako kaže, 'jednu vrlo malu koja sada u njoj vidi jedinu zaštitu i spas, nekakvu luku sigurnosti i utjehu'.
'Majčinstvo je po sebi vrlo izazovno, a samohrano majčinstvo je tek jedna nova razina. Ja sam sad već, možda je neralno reći, drugi put u životu ostala sama s djetetom i na neki način se nalazim u životnoj fazi u kojoj su se obistinili svi moji strahovi i sada kad sam se suočila s njima, to je ljekovito, katarzično iskustvo.'
Kada je riječ o odgoju, kaže kako je sa Unom Sofijom čeka još dug i iscrpljujući put, no istom se veseli jer će to biti i za nju jedna velika škola. Na stariju Hanu je izuzetno ponosna, kako na njezine uspjeh u obrazovanju, tako i u osobnom životu i ponosna je, kaže, na osobu koja je postala: 'Vrlo je samostalna, proaktivna, borac za vlastite interese s jasnom vizijom svoje budućnosti.'
