Živopisna Lika inspirirala je novinarku i redateljicu Andreu Buču da upravo tamo snimi novi putopisni serijal. Nazvan jednostavno 'Stani u Lici!', kroz devet epizoda, a svaka traje 26 minuta, gledateljima će pokušati približiti to pomalo zaboravljeno područje, ali i zanimljive stanovnike.

Novi putopisni serijal sniman je u Lici. Zašto baš Lika?

Odnekud moraš početi, a ja sam počela s Likom. Prvotna ideja je bila serijal Lika - Bukovica - Zagora, no previše je tu priča, ljepote, života da bih ih stisnula u jedan serijal, pa je krenulo istraživanje i slaganje prvog ličkog putopisa! Jer Lika je eldorado na svim razinama.

Što vas se posebno dojmilo tamo?

Mnogo sam puta stala u Lici, upoznala i ljude i prostor, Velebit, osobito Zavižan. Prvi put sam tamo snimala, ima tome 12 godina - snijeg do koljena, snimateljska ekipa i ja parkiramo na ulazu u NP Sjeverni Velebit i krećemo pješice, jer drugačije zimi ne možeš. Na motornim sanjkama u susret nam stiže Ante Vukušić. Kad bismo u prognozi čuli da je na Zavižanu 150 centimetara snijega, to je izmjerio Ante. I tako, na putu od Babić Siče do Zavižana, rodila se ljubav… prema Anti i Velebitu, a onda se krug samo širio, pa sam se udomaćila i u Korenici kod Macole i u Lovincu kod kozarice Kate, u Ličkom Lešću kod KUU-a Gacke, sve ih imam rado.

Mislite li da ste uspjeli u televizijske formate ugurati sve ono što ste željeli dočarati o Lici?

Naravno da nisam. Ostalo je još mnogo neispričanih priča...

Ima li koja dogodovština, zanimljivost koju biste izdvojili?

Svaki dan bio je anegdota. U speleološkoj avanturi, u trećoj epizodi, dogodila se drama u jami, u punom smislu psihološki triler, i to nitko tko drži do sebe ne smije propustiti pogledati. Pa onda snimanje epizode o Korenici, a čitavu epizodu smjestila sam u autobus koji vozi Željko Orešković Macola. S njim je uvijek nepredvidivo, zabavno, ali i zahtjevno jer moja je uloga redatelja koji režira iza kamere, istovremeno sam putopisac ispred kamere, u autobusu s trideset muzičara, a vozi Macola, znači gomila neobuzdanog testosterona - bila je to borba za pamćenje!

Nakon svega što ste vidjeli, snimili, ima li nešto što biste recimo strancima, ali i našim ljudima, preporučili da ne smiju zaobići? Da obavezno moraju posjetiti?

Turist je željan ovog mira, ljepote, domaće hrane, obilnih porcija i srdačnih domaćina. Gdje god pogledaš, nacionalni park ili park prirode, Gacka - rijeka pitka cijelim tokom, toliko aktivnosti na raspolaganju, pa svatko treba barem jednom prijeći Premužićevu stazu ili skočiti paragliderom iz Bjelopolja. Možeš sve, a opet ne moraš ništa. Dok naučiš sve bećarce i ojkavice, kušaš sve rakijice, škripavce i, eto, prođe godišnji.

Mislite li da je 26 minuta dovoljno da se prikaže sve što ste željeli? Zašto baš 26 minuta, slučajno ili...?

Format od 26 minuta idealan je za ovakav tip putopisa, taman koliko je potrebno da odgledaš u dahu i da želiš još, a još ćeš dobiti danas, u srijedu 14. studenog, na HRT-u 1 u 21 sat.

Kakve reakcije očekujete, što gledatelja, što vaših kolega?

Čovjek se uvijek nada da će ono što radi doprijeti do ljudi, ali prepustimo to njima. Zadovoljna sam svojim i radom ekipe s kojom sam surađivala. Nije lako nositi opremu i kamere uskom Premužićevom stazom, paziti gdje ćeš stati jer je oko tebe provalija, snimati svaki svoj korak, izraz, sve te čudesne pejzaže, a tek noć u šumi... Iskustvo je pokazalo da se vrati sav uloženi trud.

Dobitnica ste nagrade 'Joško Martinović'. Koliko je teret kada radite na novim emisijama/serijalima opravdati ta očekivanja i ponovno postići uspjeh?

Joško je bio jedan od televizijskih ljudi koje sam doista cijenila, HTV-ov genije, a nagrada koja nosi njegovo ime nipošto nije teret nego motivacija. Joško je bio čovjek poznat po tome da je male ljude činio velikima, čovjek koji je uvijek postavljao nove profesionalne standarde. Mislim da bi ovaj serijal bio baš po njegovu guštu.

Koji su vam daljnji planovi?

Trenutno je fokus na serijalu 'Stani u Lici!'. Kad imate stotine sati materijala od kojeg trebate složiti devet epizoda, postprodukcija u montaži traje prilično dugo i zadnju epizodu ćemo montirati tek krajem prosinca. Mnogo toga čuči u meni, no o tom - potom.

Osim ovog serijala, što još radite? Gdje ste, čime se bavite?

Ako nisam u montaži, onda kod kuće selektiram materijal i podredila sam obiteljski život ovom projektu - svi smo mi 'Stani u Lici!'. No ukradem vremena, bar jedan dan vikendom, pa opet odem u planinu, odgajam sinove, ponavljam gradivo šestog razreda s Demianom, zabavljam se s trogodišnjim Matijom, idemo u kino, kazalište, na koncerte, čini se kako stižem sve, a meni nekako uvijek fali vremena. Kad montiram zadnju epizodu, idemo na kolektivni odmor!