Najprije o igračima i kontekstu: Netflix je svoj život prije 15 godina počeo kao online videoteka, da bi nakon nekoliko sušnih godina, galopirajućim napretkom tehnoloških mogućnosti širokopojasnog interneta, odnosno u njihovom slučaju streaminga i v.o.d.-a ('video-on-demand'), narastao do profitabilne kompanije s oko 2.350 zaposlenih i godišnjim prometom od preko tri milijarde dolara. Početkom 2011. Netflix je najavio da kreće u proizvodnju vlastitih originalnih TV sadržaja uz najavu revolucije i konačnog kraja klasične televizije kakvu poznajemo. Naime, njihov sasvim racionalan rezon bio je taj da je u doba TV renesanse, u kojem je televizija, pogotovo kabelska preuzela kreativno vodstvo na teritoriju fikcije, štancajući nova dramska remek-djela na pokretnoj traci, krajnji trenutak da se uključe u igru. S obzirom na svoja iskustva i rezultate u streamingu i 'videotekarenju' TV sadržaja, kao i ogromno i uvijek rastuće tržište TV box setova, netflixovci su ustanovili da sve veći broj ljudi konzumira sve te genijalne TV sadržaje po svojim uvjetima i u svoje vrijeme, odnosno da je klasično čekanje petka u 22 ili nedjelje u 20 za novi nastavak omiljene serije stvar prošlosti.

Zbrojili su stoga dva i dva i hrabro odlučili zakoračiti u novo doba, a kao prvi projekt najavili su remake britanskog TV klasika 'Kuća od karata' u produkciji Davida Finchera. Osnovna ideja je da se čitava sezona serije, dakle 13 jednosatnih epizoda, ponudi na streaming istovremeno. U međuvremenu su proizveli niskobudžetnu dramedy seriju 'Lilyhammer' u kojoj Steven Van Zandt parafrazira svoju antologijsku ulogu Silvija Dantea iz 'Sopranosa', ovaj put bačenog u Norvešku u sklopu programa zaštite svjedoka. Još jedna potencijalno velika priča za Netflix bit će nesumnjivo skorašnji povratak kultnog 'Arrested Developmenta' (kod nas znani kao 'Prikraćeni'), s četvrtom sezonom nakon sedmogodišnje pauze.
No vratimo se 'Kući od karata' čiji je original iz 1990. sjajna BBC-jeva mračna satira britanskog političkog života s centralnim likom kakav se rijetko susreće – Francis Urquhart (igrao ga je pokojni škotski glumac sir Ian Richardson) vođa je parlamentarne većine (konzervativne, naravno), koji u svom političkom usponu u najbukvalnijem smislu riječi ne preže ni od čega, pa ni ubojstva, i to, da ne bi bilo zabune, vlastitim rukama. Četverodijelna mini serija nastala je prema knjizi torijevskog insajdera lorda Michaela Dobbsa, a dobila je i dva nastavka – 'To Play The King' iz 1993. i završni 'The Final Cut' dvije godine kasnije.

David Fincher već je nekoliko godina bio zainteresiran za ulazak na televiziju, bez obzira što mu u svijetu filma i dalje sjajno ide, a za 'Kuću od karata' zagrijao se 2008, kad su on i njegov koproducent Eric Roth (inače scenarist Oskarovac – 'Forrest Gump') projekt ponudili najvećim kabelskim igračima – HBO-u, Showtimeu i AMC-u, ali ih je sve nadjačao upravo Netflix, vidjevši u Fincheru i 'Kući od karata' svoju idealnu ulaznicu među velike TV igrače. Za amerikanizaciju priče zatim su zadužili hvaljenog mladog dramatičara Beaua Willimona (čiju je političku dramu 'Farragut North' u film 'Martovske Ide' preklani pretvorio George Clooney), a za ulogu Franka Underwooda (Urquhart bi ipak bilo malo preteško za američke uši), angažirali su Kevina Spaceya, ili bolje, sir Kevina Spaceya. Naime, Princ Charles odlikovao ga je u ime kraljice krajem 2010. za velike zasluge za britansku kulturu – Spacey je već godinama umjetnički direktor uglednog londonskog kazališta Old Vic.

Upravo idealan izbor za ulogu hladnog i proračunatog ekstremnog makijavelista Underwooda, Spacey je također već neko vrijeme zaintrigiran kreativnom eksplozijom TV fikcije. Za njegovu suprugu Claire, emotivno nedokučivu suučesnicu u svim Frankovim shemama Fincher je angažirao sjajnu, nikad intrigantniju Robin Wright, s kojom je friško radio na 'Muškarcima koji mrze žene'. Još jedna poveznica s posljednjim Fincherovim filmom je Kate Mara, starija sestra Rooney Mare koja je tamo utjelovila Lisbeth Salander. Mara seniorka ovdje igra ambicioznu novinarsku aspiranticu Zoe Barnes koja ulazi u pakt s vragom, odnosno privatno-poslovni deal s Underwoodom.

Serija počinje u trenutku kada uglednom demokratskom kongresmenu Underwoodu, aktualnom tzv. 'majority whipu' (otprilike nešto kao šef kluba zastupnika u nas) priopće da ipak neće postati novi državni tajnik, što njega razbjesni i nagna da krene u sveobuhvatni rat protiv svih i na svim frontovima. Najvjerniji saveznik u tome mu je samozatajna supruga Claire, inače voditeljica velike NGO ekološke zaklade, svi ostali samo su pijuni u njegovim genijalnim a dijaboličnim makinacijama, uključujući i Zoe. Iz originala je preuzeto Underwoodovo povremeno superironično obraćanje direktno u kameru, kao i legendarna Urquhartova rečenica 'You might very well think that, I couldn't possibly comment'.

Fincher je režirao prve dvije epizode serijala, a jaku režisersku ekipu ostalih epizoda čine Joel Schumacher ('Batman Zauvijek', 'Dan Ludila'), James Foley ('Glengarry Glen Ross'), Carl Franklin ('Korak ispred') i Allen Coulter ('Sopranos'). Netflixovci su u startu naručili dvije sezone 'Kuće od karata', što seriji daje dovoljno prostora da se pošteno razmaše, pogotovo s obzirom na činjenicu koju dobro znaju fanovi originala, a to je da je Urquhart već na početku druge mini serije postao britanski premijer, tako da nije teško pogoditi gdje će završiti naš vrijedni Frank Underwood.

Hoće li se ili neće Netflixov revolucionarni poslovni model u konačnici pokazati uspješnim, teško je zasad procijeniti, ali im, barem s obzirom na izbor projekata i imena koja su na njima angažirali, treba skinuti kapu i iskreno poželjeti sve najbolje…