Naše drage televizijske novajlije gotovo su nam cijeli prošli tjedan najavljivale megaspektakl u povodu ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Raspištoljit će se, rekoše, u emisiji 'Nova zvijezda Europe' da im neće biti ravnih do Vilniusa i Francuske Gvajane, a da je Mars u Uniji, i tamošnji bi im televizionari garant zavidjeli. Svašta smo vam pripremili, govorili su, a pritom najviše isticali da će u toj njihovoj velebnoj emisiji čak i sam predsjednik države nastupiti s glazbenom točkom.

Naravno, Josipovićevo tiruliru na klaviru na kraju nije bilo ni blizu najzapaženiji dio emisije, a i trajalo je prekratko da bi se nazvalo spektakularnim, no valja skinuti kapu PR-ovcima s Nove, koji su na taj način televizoru privukli gledatelje - neke zato što su htjeli uživati u muzikalijama prvog čovjeka države, a neke zato što su morali vlastitim očima vidjeti kako NovaTV predsjednika svodi na zabavljača u društvu Severine i Prljavog kazališta. Ne viđa se to svaki dan, na televiziji ili drugačije.

Mimo predsjednikove muzičke numere, spektakl 'Nova zvijezda Europe' zapravo je u prvom dijelu najviše nalikovao onim emisijama kakve je do prije nekoliko godina HRT snimao tako što bi poslao buljuk reportera po raznim mjestašcima diljem domovine, pa ih onda snimao kako na rivi kusaju lokalne specijalitete i divane s tetkama u narodnim nošnjama, gradeći se da su naglavce uronili u lokalni kolorit i kulturu (iako je bilo i više nego vidljivo da se nisu mrdnuli dalje od poteza apartman-štand). Kuhao se čobanac, ćaskalo s Đelom Jusićem i emitirali se razni prilozi iz rubrike 'pučka i predajna kultura', među kojima je, recimo, dosta zgodan bio onaj o lokalnim dijalektima (bednjanski, labinski, korčulanski), a većina ostalih djelovala tek kao filler u iščekivanju spektakla. Čitavim su bućkurišem iz studija dirigirali Ana Stunić i Igor Mešin, ni krivi ni dužni smješteni usred jednog od onih Novinih hi-tech studija zbog kojih su izgledali kao da pilotiraju Enterpriseom, a s udaljenih točaka domovine (Vukovar i Dubrovnik) javljali su se Marija Miholjek, Saša Kopljar, Mia Kovačić i Andrija Jarak. Zadnjespomenti je i ovom prilikom, da ne bi bilo gubljenja osobnog trademarka, jedva uspijevao razgovijetno prevaliti koju riječ preko usta. Ostali su bili okej, osim što su se doimali pomalo izgubljenima u histeričnom skakutanju emisije s ovog na ono, pa unatrag.

Kada su skuhani svi čobanci i kada su se u studiju te na terenu pred voditeljima izredali svi ultravažni gosti, uslijedili su koncerti Colonije, Prljavog kazališta i Severine, što je sve očito i bila poanta spektakla. Jest da nije sasvim jasno zašto se ulazak Hrvatske u EU morao obilježiti nastupom olinjalog rokerskog plagijatora i pomalo zaboravljene jeftinjon-dance senzacije, ali dobro. Sevka je, međutim, bila savršena ilustracija načina na koji nam domovina ulazi u EU: kao napirlitana ljepotica koja veselo pjevuši lake note s blagim balkanskim prizvukom i nastoji ne razmišljati kako joj je bilo jučer i kako će joj biti sutra. Novina miš-maš emisija u tom je kontekstu isto bila sasvim prigodna. Trudila se Hrvatsku prikazati kao zanimljvu zemlju s kojom će se Europa obogatiti kulturom, gastronomijom i inim drugim šarolikim ficlekima. I onda je to ispresijecala reklamama za strane korporacijske proizvode bez kojih nijedna minuta cijele te emisije ne bi mogla biti emitirana. Pametnome dosta.