'Televizijski eksperiment kakav još niste vidjeli' – iskače li vam iz ove najavne, reklamne rečenice jedan itekako poznati, kroz godine stvarno malo previše silovani termin?

Svi bi danas bili 'eksperiment', po mogućnosti 'socijalni eksperiment', kojim je svoju navodnu ozbiljnost pokušao naglasiti i jedan 'Big Brother' još tijekom devedesetih braneći se protiv kritike (zajedno s cijelim prvim valom bizarnih i još bizarnijih nasljednika) upravo oružjem 'zanimljivog društvenog eksperimenta', 'eksperimenta u području ljudske komunikacije'.

Kao da nije dovoljno biti samo televizijski show – pretpostavljamo da 'Ples sa zvijezdama' također nije eskapistički TV program, već 'pokus demistifikacije celebrity motorike'; 'Trenutak istine' jamačno nije susjedski voajerizam zapakiran u televizijsku emisiju, već 'seciranje socijalnih jedinica metodom eksperimentalnog TV intervjua', a 'Hrvatski idol' nikada i nije bio štancaonica jednosezonskih poluzvijezda u razdoblju smrti glazbenog videa, već 'eksperiment djelovanja multimedijalnosti na psihu tinejdžerskog konzumenta u post-postmoderni digitalne revolucije'.

No čak i kada su svi bigbraderi ovog svijeta pokušali svoje postojanje, ako već ne opravdati, onda zasigurno napumpati laboratorijskim argumentima, malo su koga normalnog uspjeli i uvjeriti u takav bulšit: stavljanje stranaca pod jedan zajednički krov i pred nekoliko zajedničkih kamera koncept je bliži ljudskom ZOO vrtu, nego bilo kakvoj vrsti eksperimenta, no ako već sâm serijal nije znanost po sebi, njegova popularnost i fenomenologija svejedno i posve logično postaju predmetom sociologije i medijskih studija, a koje pokušavaju raščlaniti orvelijanske elemente od dobre stare znatiželje te shvatiti u kojoj je mjeri nekoć stara katodna kutija, a danas pljosnata ploha plazme, zamijenila virkanje preko susjedova plota.

'There Goes the Neighborhood' reality je serijal koji, dakle, objedinjuje sve te elemente – pokušava se prodavati kao pametniji, značajniji i smisleniji nego što jest, a pri tome zadržati eksploatacijski, tabloidni element. S jednim bonusom: dok je 'Big Brother', ako se uhvatimo najstarijeg i najpoznatijeg primjera, pružao tek napola režiran proizvod, služeći se tek metodom 'navođenja', poput amaterske improv-predstave koja generira posljedice na temelju nametnutih uzroka, 'There Goes the Neighborhood' namjerno je koncipiran kao sapunica, što dijelom potvrđuje i temeljni razlog njegova postojanja. Naime, američki medijski stručnjaci nekoliko posljednjih godina upozoravaju kako će pomahnitali interes za jeftinim reality konceptima dovesti do ubijanja igrane produkcije budući da reality program može privući jednako toliko (ako ne i više) gledatelja koliko i igrani, ali s jednom bitnom razlikom: deseterostruko nižom cijenom proizvodnje!

Srećom, dok je ono što gledamo u kinima prečesto toliko loše i djetinjasto, inteligentne dramske serije će itekako opstajati, ali poplava reality trenda i njihovo zagušenje većine (ne samo) američkih kablovskih kanala ostaje samo i isključivo ekonomska posljedica.

Ekonomija je i na umu natjecatelja 'There Goes the Neighborhood', osam obitelji koje ganjajući 250.000 dolara nagrade pristaju živjeti u TV ekranu. Rezultat je beskrajno iritantan te kao noć, dan, jutro i sumrak glup CBS-ov serijal (kreatora Mika Fleissa, čovjeka koji je stvorio hitove kao što su 'The Bachelorette' i 'High School Reunion'), u kojem cijelu jednu pravu stambenu četvrt tipične, gotovo filmske američke suburbije televizijski producenti odvajaju od ostatka svijeta golemim zidom gaseći struju u kućama pa tjerajući stanare na novi stil života i igranje stupidnih igara.

Potez koji je zapravo očita inverzija 'BB' koncepta, fenomen u kojem show dolazi ljudima, a ne ljudi showu, dok bigbraderovska kuća nije izolirana kartonsko-plastična montažna straćara ofarbana poput McDonaldsa, već cijeli jedan dio grada koji je pristao izoliran od svakodnevice egzistirati pred objektivima. Naravno, 'There Goes the Neighborhood' nastupa kao da mu je namjera analizirati odnose obitelji 'zatočenih' u takvim pravilima igre, kako unutar pojedinih obitelji u borbi za lovu, tako i među obiteljima koje su godinama živjele skladno, kradući bogu dane među svojim uredno pokošenim travnjacima, Labradorima i Roverima po glavi ukućana – adrenalin im je (zajedno s razdorom) u živote donio upravo zid, s jurnjavom za četvrt milijuna dolara.

Rezultat je tek razvodnjena i nezanimljiva reality sapunica bez ucjena, amnezija, ubojstava za nasljedstvo i nestalih rođaka koji se nakon 20 godina pojavljuju na pragu, mini-serija (sedam komada) koja će vam dosaditi već negdje na polovini prve epizode, kada izgubite volju pratiti više od 30 'glavnih likova', a koje vam se u startu ne da međusobno razlikovati i pamtiti, kamoli suosjećati s njihovim ionako nepostojećim avanturama.

'Reality Hell' nešto je drukčija zvjerka. Ovaj serijal prati ambiciozne naivčine iz svih dijelova američkog društva, koje odlaze na izmišljene, nepostojeće reality showove; tamo ih skupina glumaca maltretira testirajući njihove granice tolerancije i glad za slavom, ne bi li ih na kraju, uglavnom nakon kulminacije izazvane općim urlanjem, tučnjavom, šamaranjem, bacanjem čaša i i razbijanjem vaza o glavu, jednostavno otkrili – surpraaajz! – 'vi ste na skrivenoj kameri!', tj. 'vi ste u reality paklu', budući da kamere nisu bile ni najmanje skrivene, barem ne koliko njihove prave namjere.

Ovaj dosta zanimljiv, zapravo prilično kritični koncept kompilacija je reality i 'prank' showa na potezu od 'Punk'd' do do 'Howie Do It', koji ne zvuči intrigantno samo na papiru, već je takav i u izvedbi.

Dobro, možda ne baš pretjerano intrigantan, ali umjereno zabavan, s dobrom glumom lažnih voditelja i suparnika, zgodnim (iako ne uvijek do kraja izguranim) idejama i djevojkama te prilikom da se čak nekoliko puta nasmijete u tih dvadesetak minuta po epizodi, bilo da gledate ljepoticu koja shvaća da je, poput inverzije 'A Shot At Love With Tila Tequila', upala u dating show s biseksualnim muškarcem kao svojim potencijalnim novim dečkom, ili pak nadrealnu verziju 'Mijenjam ženu' s obitelji iz pakla, koja je, iako primarno humoristična i posve neambiciozna, svojim razotkrivanjem reakcija na rasizam, snobizam i seksizam daleko bliže konceptu 'društvenog eksperimenta' od onih koji tu misiju vole izvjesiti na zastavu svog večernjeg televizijskog termina.