Bivši predsjednik SAD-a Barack Obama bio je poznat po tome što je uvijek ostavljao dojam apsolutne mirnoće i sabranosti. Toga su se mnogi sa sjetom prisjetili nakon grozomornih reakcija Donalda Trumpa u pregovorima s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, koji je praktično protjeran iz Ovalnog ureda.

'No Drama Obama'

Nema nikakve sumnje da ovaj razgovor ne bi tekao niti približno jednako, barem kada je riječ o tonu, da je na čelu stola u Ovalnom uredu sjedio upravo Obama, koji je i sam priznao da mu vjeruje da nadimak 'no drama Obama' vjerno opisuje njegov karakter.

'Imam uravnotežen temperament i ne doživljavam velike uspone ni padove, ali to ne znači da tijekom predsjedničkog mandata i profesionalne karijere nije bilo trenutaka kada sam osjećao pritisak. Razmišljao sam: 'Čovječe, ne želim ovo zabrljati. Ne želim razočarati ljude. Ne želim da me se vidi kao nekoga tko je pogriješio ili doživio neuspjeh', rekao je.

Bilo je to tijekom njegovog drugog mandata kada je, kako sam kaže, doživio 'oslobađanje od straha', što mu je pomoglo da postane bolji u obavljanju svoje dužnosti.

'Nema sumnje da sam u drugom mandatu bio bolji predsjednik nego u prvom, i to nije imalo veze s analizom ili politikom', rekao je.

'To je povezano s onim što se događa u svakoj karijeri – bilo da je riječ o sportu, podučavanju ili nečem drugom. Nakon dovoljno ponavljanja, nakon što se upoznate s prirodom problema, usredotočite se na zadatak, a ne na to kako ga obavljate i na nesigurnost koja dolazi s time.'

Rekao je da je upravo s takvim stavom pristupio radu na iranskom nuklearnom sporazumu, čiji je cilj bio obuzdati iranski program nuklearnog naoružanja, kao i Pariškom klimatskom sporazumu – povijesnom dogovoru između svjetskih vlada o zajedničkoj borbi protiv klimatskih promjena. (Predsjednik Trump kasnije je najavio povlačenje SAD-a iz Pariškog sporazuma, koji je od svake zemlje zahtijevao da sama donese obvezu o smanjenju emisija stakleničkih plinova.)

Ne strahuje od pogreške

Naučivši kako se nositi s velikim i složenim problemima, Obama kaže da je prestao brinuti o tome hoće li pogriješiti. Umjesto toga, shvatio je: 'Znaš što, ja to mogu. A ako i pogriješim, pronaći ćemo način da to ispravimo i nešto ćemo naučiti iz toga.'

Nije se opterećivao anketama ni komentarima analitičara, već se usmjerio na 'ostvarenje vizije koju imam i za koju se nadam da će je dijeliti i zemlja – da stvorimo bolje društvo.'

No, nije se radilo samo o samopouzdanju stečenim iskustvom. Svjesno je poduzimao korake kako bi ostao usredotočen, uključujući i to da ne čita što se piše o njemu u medijima.

Ne zanima ga tuđe mišljenje

Nije (i ne gleda) komentare na društvenim mrežama niti prati analitičare na vijestima. To nije vrijedilo samo za kritike koje su mu upućivali, već i za pohvale.

'Ako su ljudi bili puni komplimenata, pretpostavljali su da znam više nego što zapravo znam', našalio se, dodajući da to može dovesti do napuhanog ega, što je jednako štetno kao i prevelika nesigurnost.

S vremenom je javne komentare o sebi počeo promatrati kao smetnju: 'Nisu mi bili korisni u obavljanju posla ili rješavanju problema, već su bili tu samo da potiču moguću anksioznost.'

Ove tehnike, kaže, mogu koristiti bilo kome:

• Budite otvoreni za učenje. Prikupljajte informacije od ljudi koji znaju više od vas o određenoj temi. Obama kaže da postavlja pitanja i nastavlja ih postavljati sve dok ne razumije, ponekad tražeći od stručnjaka da mu stvari objasne jednostavnim, razumljivim jezikom.
• Fokusirajte se na zadatak. Pripremite se, uložite trud i vjerujte da ćete, ako dođe do pogreške ili problema, moći primijeniti isti proces kako biste ga riješili i nešto iz toga naučili.
• Ne opterećujte se onime što drugi govore o vama, bilo dobro ili loše. Neka vaš rad ostane usmjeren na samu svrhu i rezultat, a ne na vlastitu sliku u javnosti.

'Jedan od načina na koji to objašnjavam svojim kćerima je ironičan – kada iz onoga što radite izbacite ego, to vas zapravo oslobađa i omogućuje vam da naposljetku radite bolje i s više lakoće', zaključio je Barack Obama.