Željko Pervan jedan je od rijetkih komičarskih likova koji su se u Hrvatskoj uspjeli probiti do šire publike, a koji je pritom istinski duhovit i zabavan. Svašta su mu prigovarali i neki od tih prigovora možda čak i stoje - da se ponavlja (posebice s vicevima o Slovencima), da se svojedobno, kada je svakodnevno snimao 'Večernju školu', potrošio i umorio, da su mu fore predvidljive i sve na isti kalup te da se povremeno 'prodavao', nastupajući u emisijama duboko ispod vlastitog nivoa, kao što je, primjerice bila 'Jel' me netko tražio'. Svi se ti prigovori, međutim, mogu promatrati i na drugi način - čovjek ima prepoznatljiv stil, u svakodnevnom bi se snimanju 'Večernje škole' pod uvjetima pod kojima je tada snimao istrošile i puno veće svjetske face od njega, a što se prodavanja tiče - valjda je čovjek u određenim razdobljima od nečega morao živjeti. Prodavali su se ljudi i za mnogo opakije i moralno upitnije stvari od jednog glupog, ali suštinski bezazlenog TV-showa.

Pervan je, dakle, kada se sve zbroji i oduzme, jedan od kvalitetnijih zabavljača i komičara u domaćem TV mainstreamu pa je i njegov povratak na male ekrane vrlo pozitivna stvar. Čak mnogo pozitivnija nego što bi razmjerno skromne najave, termin prikazivanja i plasman 'Pervanova dnevnika' sugerirali.

Nova je Pervanova emisija, naime, smještena u kasni, predponoćni termin na RTL-u 2, otprilike u isto doba u koje je donedavno prikazivan 'Studio 45' Antonije Mandić. Potez kojim RTL Pervana i njegovu svakodnevnu emisiju smješta na svoj drugi, inače uglavnom reprizno-serijski program, nije baš posve jasan, pogotovo kada se uzme u obzir da je emisija iz slične humoristične fele (ali daleko NEsmješnija), 'Komikaze' bila pozicionirana u daleko atraktivniji termin i na prvi program, no neću se ni pokušavati pretvarati da shvaćam porive onih koji su donijeli takvu odluku. Valjda oni znaju bolje od mene.

Sama emisija zapravo je prilično vjerna 'Pervanovu dnevniku' kakav se emitirao na radiju, uz nekoliko prilagodbi TV mediju, kao što je dramatična špica nalik onoj kakvu je svojedobno imao beogradski TV Dnevnik, folirane reklame za žigice te reporterska javljanja 'uživo'. Pervan s Horvatom i ovdje fura svoju prepoznatljivu vrstu humora, spontanu i improviziranu (ili uvježbanu tako da vrlo uvjerljivo djeluje spontano i improvizirano), izvedenu iz zamišljene situacije u kojoj se obični, prosječni ljudi nađu pred kamerama pa pokušavaju biti strašno pametni i važni. Dvojac uglavnom sjedi u studiju i raspravlja o aktualnim temama, ubacujući pritom vlastita zapažanja o koječemu i glumeći pritom pogonske inženjere u onome obliku u kojemu bismo takve nekoć viđali na sastancima kolektiva ili u već nekoj sličnoj funkciji.

Jesu li pritom smiješni? Na trenutke jesu, da. Nije tu riječ o emisiji pred kojom će vam se iščašiti svi zglobovi od maničnog cerekanja, povremeno ćete zacijelo i zakolutati očima uz pomisao: 'Eto njega opet sa Slovencima' ili se, kao sinoć, sjetiti da fora o klapi Brač s otoka Hvara potječe još iz 'Zločeste djece' osamdesetih, no Pervanov je dnevnik pred svim emisijama sličnoga predznaka u jednoj velikoj prednosti. Nikada vam neće biti neugodno dok ga gledate. Neće vam vrijeđati inteligenciju. Neće u pokušaju duhovitosti ispasti skandalozno glup ili, što je još gore, jadan. Najgore što mu se na trenutke može dogoditi jest da vam povremeno bude dosadan. A to je neizbježno kada je riječ o komičaru i komičarskom stilu s kojim živimo već više od dvadeset godina pa ga i predobro poznajemo. I, ako ćemo posve iskreno, događa se i najboljima.