Petra Štefanića dugo su na HTV-u tretirali kao problem i anomaliju, što je u kontekstu dugo njegovanih novinarskih standarda te kuće zapravo i bio. Pritom ne kažem da je Prisavljem jezdio kao kakav Che Guevara, ali svaki je put dosad, kada bi se urednički uhvatio koje emisije - dobio po nosu. Te nemoj ti nama Mesićev U-govor u 'Post Scriptumu', te jesi li ti normalan s tim gostima u 'Dossier.hru' i, uglavnom, iš u kut, ne pravi se da si maksimalan. Tako je to bilo na HTV-u do pred neki dan, kad su ondje izbili novi horizonti. Ljude koji su se pokušavali baviti normalnim novinarstvom hitno se prebacivalo u ponoćne vijesti i ostale heklarije. Budi sretan što te nismo poslali da volontiraš kao dopisnik iz Kozaperovice.

E, ali sada su, dakle, izbili ti horizonti do beskraja, na Prisavlju otprije koji tjedan cvate tisuću cvjetova, pa je i Štefanić dobio svoju emisiju. Zove se 'Spektar', što me malo podsjeća na 1978, Danu Roška, iransko-irački rat i ostale retro spike, ali nema veze. Riječ je o unutarnjepolitičkom magazinu s reportažama i nakon tri emisije - čini se sasvim pristojnim. Nije me kolpalo na kauču od prevelikog oduševljenja, ali izostalo je tipično hrtovsko mud(r)oslovlje kakvim me inače uspiju izvrijeđati nakon prve rečenice.

U sinoćnjoj je emisiji, konkretno, najbolji prilog bio onaj o bankarima, točnije o karijernom putu Franje Lukovića (Zaba) i Bože Prke (PBZ). Divnim slijedom arhivskih snimki i popratne priče na zanimljiv je i (ako ste skloni crnjacima) duhovit način prikazano kako neki ljudi uvijek hvataju pravu branšu u kojoj će drmati dostupnim im svemirom. Priča je jamačno izazvala barem blagu nelagodu u protagonista, koji se, kao i svi moćni Hrvati, potajno (i nažalost, točno) nadaju da cijela nacija pati od amnezije pa se neće sjetiti na koji su način došli do Olimpa. Zanimljiva je bila i obrada aktualnog slučaja Gredelj te novi pogled na turističku iskoristivost jugonostalgije, iako sam u potonjoj u nekoliko navrata naslutila lagani otkliz u digresije te, što je još gore, Slavena Leticu. Nešto slabiji bio je prilog o Šukeru i HNS-u i, općenito, 'Spektru' se može prigovoriti da blago varira u kvaliteti priloga s obzirom na novinare koji ih obrađuju. No unatoč tome, emisija je dobra i stilski dosljedna, pa je u njoj prikazane štiklece već sada moguće prepoznati kao spektrovske.

Kada bih baš žarko željela sitničariti iz puke zabave - a to, naravno, uvijek želim - spomenula bih da mi Štefanićeve najave između priloga katkad izgledaju kao turističke razglednice Zagreba te da me u jednom trenutku malo prestrašio kada je na Zrinjevcu iskosa uskočio u kadar, ali tu ću se i zaustaviti jer je ipak riječ o prebanalnim zamjerkama. Možda je, uostalom, to neki koncept, fora, figura te se možda tako nastoji postići dinamika i izbjeći međupriložno buljenje u blesimetar usred zamračenog studija (klasična HTV-ovska forma). Ostavit ću zato taj prigovor u rubrici nevažnih sitnica i priznati da sam s guštom odgledala sinoćnji 'Spektar'. Iskreno se nadam da će poživjeti dulje od dosadašnjih Štefanićevih TV projekata i da zbog prezentiranog normalnog novinarstva nikome na Prisavlju neće puknuti horizont. Koliko god Prka i Luković sutradan plakali cijelim putem do... khm... banke.