Gazbenik Ricardo Luque, pjevač skupine Cubismo progovorio je o životu svoje majke, sestre i brata u Venezueli. Šalje im novac, a s obitelji komunicira isključivo putem interneta
'Moramo uzeti u obzir da se tamo vodi rat četvrte generacije, i to ne od sada, nego to traje više godina. Kada kažem rat četvrte generacije, ne mislim na bombe, rakete, avione, nego mislim na psihološki, diplomatski, ekonomski i medijski rat čiji su primjer svakodnevne 'fake news' (lažne vijesti) koji će trajati dok se netko ne iscrpi i ne popusti. A u ratu, netko je to davno rekao, prva žrtva je istina. Zato su sve informacije koje do nas dolaze kontradiktorne jer se manipulira istinom', izjavio je Slobodnu Dalmaciju Ricardo Luque. Rodnu Venezuelu napustio je kad je imao 22 godine.
Nakon školovanja u Moskvi i Londonu skrasio se u Zagrebu. Živi sa suprugom Sanjom i troje djece, Armandom, Lucijom i Isadorom, a prije nekoliko godina u Zagreb je iz Venezuele doselio i njegov stariji sin Jorge.
Zabrinut je zbog loših vijesti koje stižu iz podijeljene najsjevernije zemlje Južne Amerike koja je na rubu građanskog rata. U Ricardovu rodnom Maracayu žive članovi njegove obitelji - majka, sestre i brat.
'Moja obitelj, kao i većina ljudi u zemlji, zbog trenutne socijalne politike vlade mjesečno može kupiti kutiju s namirnicama po subvencioniranim pristupačnim cijenama, ali to sigurno nije dovoljno. Smatram to korisnom, ali ipak samo palijativnom mjerom. Život u Venezueli postao je svakodnevna borba', kaže Ricardo, koji svakodnevno komunicira s obitelji putem interneta i u Venezuelu šalje novac i lijekove.
Njegova majka ima 89 godina i treba lijekove koje je prije besplatno dobivala u ambulanti.
'Sada se zbog loše situacije, loše politike i licemjerne i kriminalne blokade koju provodi vlada SAD-a protiv naroda Venezuele, a ne isključivo protiv vladajućih elita kao što govore Amerikanci, teško dolazi do lijekove. Situacija je veoma teška, ali mislim da se ne može govoriti o humanitarnoj krizi poput one koja se trenutno odvija na Haitiju, a nitko ga i ne spominje. Držim da se događa jedno ozbiljno nazadovanje sa svim socijalnim dostignućima stvorenima u razdoblju od 2000. do 2013. godine. Narod sada puno gore živi', rekao je glazbenik.
Nažalost, u Venezueli su, kaže, kao i u većini latinskoameričkih zemalja, na ulicama prisutni kriminal i nasilje. 'To je realnost koja muči i Kolumbiju, Meksiko, Brazil, Honduras, Peru... Što se tiče vojske i narodne policije (civilne zaštite), u Venezueli ima više od milijun treniranih i naoružanih ljudi, ali se duboko nadam da neće progovoriti oružje. Mora prevladati dijalog, ne treba nasjedati na provokacije koliko god one bile teške', kaže Ricardo.