Teško je bilo u sinoćnjem 'Provjerenom' gledati županicu Marinu Lovrić Merzel kako vrlo smirenim glasom i pomalo pokroviteljskim tonom novinaru objašnjava kako je nabava skupog službenog automobila sasvim normalna stvar. Nije to izgovorila tim riječima, ali stekao se dojam kao da bi najradije u kameru rekla: 'Prestanite me zamarati s takvim glupostima.' Smirene riječi uglađene dame posebno su ružno zvučale zato što su reporteri 'Provjerenog', osim s njom, razgovarali i s nekoliko redovitih posjetitelja sisačkih pučkih kuhinja i obišli nekoliko sela u kojima život sve brže zamire.

Sigurno ima i onih koji bi takvu reportažu nazvali tendencioznom i senzacionalističkom. Ne bi čak ni bili posve u krivu jer svi vrlo dobro znamo da je u Hrvatskoj bilo županijskih i inih čelnika koji su se vozili biciklima pa se ipak ispostavilo da nisu onako pošteni kakvima su se prikazivali. I svi znamo da iznos koji je potrošen na automobil ne bi mnogo značio za oporavak siromašne županije. No ono što je svakome tko je gledao sinoćnje 'Provjereno' posebno teško palo na želudac bilo je to što je sisačka županica prodavala istu spiku koju nam stalno prodaju sa svih razina vlasti u ovoj državi. Svugdje je sve po zakonu. Svugdje taj iznos nikome ne bi osobito pomogao. Svugdje se 'velike mange' za svoje troškove pravdaju time što su negdje drugdje uštedjeli pa sad, kao, imaju pravo malo i trošiti. Svugdje se priča o nekakvim posebnim razlozima iz kojih je takva potrošnja apsolutno potrebna (u ovom slučaju sigurnost u vožnji, kao da bi se u automobilu s manje od deset zvučnika i bez MP3 playera momentalno rasuli po cesti). Sisačko-moslavačka županica, dakle, uopće nije jedina koja tako razmišlja i tako postupa. Ona je samo još jedan primjer da je takvo što u Hrvatskoj postalo normalno ponašanje među dužnosnicima raznih razina. A reporteri 'Provjerenog' pokazali su i drugu stranu onoga što u Hrvatskoj 'postaje normalno'. Sve više ljudi pred pučkim kuhinjama.

Pohvalila bih zato sinoćnje 'Provjereno', unatoč tome što će mu neki prigovoriti da igra na prvoloptaške emocije za raju i unatoč tome što se, osim prikazom situacije, nije bavilo nekim stručnim analizama i slojevitim prikazima stanja. Pohvalila bih ih i zbog priloga o liječnicima i bolničarima hitne službe u KB Dubrava jer su na taj način barem djelomično ilustrirali kako žive i rade osobe koje se u zadnje vrijeme sve češće demonizira zbog dugotrajnog štrajka. Nije nimalo lako živjeti zarobljen u svijetu bolesnih, nesretnih i ozlijeđenih te se svake noći boriti za njih. Jednako kao što nije nimalo lako živjeti pred pučkom kuhinjom. Oboje je još teže kada ti državni dužnosnici govore da za tvoj bolji status nema dovoljno sredstava, a istodobno sasvim zakonito nabavljaju skupe vozne parkove. Ne jedanput, ne samo u jednoj županiji, nego stalno. I zato je dobro što su 'novajlije' iz 'Provjerenog' to prikazale.