Otkad je objavljena, autobiografija 'Voli me više od svega na svijetu' neprežaljene glumačke dive Mire Furlan ne prestaje privlačiti pozornost. Napisala ju je prije svoje smrti, a posthumno ju je objavio njezin suprug, redatelj Goran Gajić. U memoarima se, među ostalim, bavi odnosima s glumcem Radom Šerbedžijom i njegovom suprugom, redateljicom Lenkom Udovički. Dala je naslutiti da je doživljavala neugodnosti od Šerbedžija.

Glumac i glazbenik na svom službenom profilu na Facebooku u srijedu navečer reagirao je na buru koja se digla. 'Dragi moji prijatelji... Ovo što neki portali i novinari rade oko knjige Mire Furlan i moga spominjanja u njoj je cirkus u kome ja ne želim učestvovati...', započeo je Rade Šerbedžija svoj status na Facebooku.

'Odbio sam davati bilo kakve intervjue i javna objavljivanja po raznim televizijama i časopisima. Odlučio sam da ono što imam reći o svemu tome, napišem na svojoj stranici, a Vas bih zamolio da ne pišete nikakve komentare na ovu moju objavu. Hvala Vam, nastavio je.

'S mrtvima se ne polemizira. Njihova je posljednja replika i to treba poštovati. Ali živima, koji u ovome sudjeluju, valja reći sljedeće: Mira Furlan igrala je Medeju cijele četiri sezone na Brijunima, nakon zbivanja koja su u knjizi opisana onako kako su opisana. Međutim, ovako kako živi objavljuju njezin posthumni rukopis (koji je imao, po svjedočenju izdavača, više od tisuću stranica i ova, ovako redigirana verzija, nije od nje potpisana) trebalo bi da se ti autori i potpišu na svoje uredništvo. Ja ne želim davati nikakve intervjue niti dodatna objašnjenja. Osjećam se jedino obaveznim objaviti posljednje Mirino pismo koje mi je nakon našeg zadnjega druženja 2017. ostavila na porti kazališta Ivana pl. Zajca, odlazeći iz Rijeke', poručio je. Uz status je objavio i fotografiju pisma, a tu je njegov transkript u obliku u kojem ga je objavio sam glumac:

Rijeka 13.l. 2017.

Dragi Rade,

Ne znaš, ne možeš znati i nećes nikad znati koliko si me obradovao svojim pisamcem, što kažu: kao da me sunce ogrijalo! Nikada nisam do kraja u sebi pristala da je ovakovo stanje potpune nekomunikacije između nas definitivno. I, iako je proslo 15 godina (PETNAEST!!), ja i dalje vjerujem 'da nije prekasno, da ne može biti prekasno I da ne smije biti prekasno' (da citiram starog Bergmana). Bio si i ostao moj uzor i 'my hero', od onih davnih dana kada sam iz Gimnazije trčala u I. T. D . da te gledam u 'Rosenkrantzu I Guldensternu' I da ti se divim, tebi, tvojoj snazi, ostrini, preciznosti, jasnoći i tvojoj karizmi. Bez obzira na sve, ostajem tvoj fan, tvoj poštovalac i tvoja stara kolegica, partnerica i prijatelj u nevolji.

Tvoja Mira