Rođena Zagrepčanka (s dalmatinskim korjenima) kao djevojčica nije sanjala o tome da postane pjevačica. U Zagrebu je Lidija Graovac diplomirala turkologiju i fonetiku te se dug niz godina bavila prevođenjem s turskog, a okušala se i u prevođenju turskih sapunica. Bila je (kao prevoditeljski dio tima uz psihologa) i dio pionirskog projekta pružanja psihološke pomoći tražiteljima azila, a radila je i u SUVAG-u s djecom koja imaju poteškoće sa sluhom kao diplomirana fonetičarka. Kad je na fakultetu prošla na audiciji za pjevačicu Soul Fingersa, njezin život postao je - pjesma. Osim glazbe, omiljene aktivnosti su joj čitanje, šetanje i planinarenje.

Kako je diplomirana turkologinja i fonetičarka postala pjevačica i kantautorica?

Počela sam pjevati još za vrijeme studija, tako da su se te dvije ljubavi dugo borile. Na kraju je pobijedila glazba iako je taj put manje siguran. Ili možda baš zbog toga. Nikada nisam propustila ni otkazala nijedan koncert i još uvijek im se veselim, što nije bio slučaj ni s jednim drugim poslom u kojem sam se okušala.

Koji su vaši glazbeni uzori?

Imamo čak i vinilni EP 'Android', svojevrstan hommage mojim glazbenim uzorima Debbie Harry, Joan Jett, Neni Kerner, na koji sam jako ponosna. Uz njih, navela bih još Dolly Parton i Tinu Turner.

Punih petnaest godina nastupali ste s grupom Soul Fingers na mnogobrojnim koncertima i festivalima diljem Europe i objavili album 'No Fingers Like Soul Fingers'. Kako je počela priča s Lili Gee?

Priča je počela tako što je Miro Odak (gitarist i autor pjesama Lili Gee) došao s ponudom koju nisam mogla odbiti. Naime ponudio mi je pjesmu 'Promijenila sam se', a koja se pokazala kao proročanstvo, stoga mi je i danas među najdražima - to je prava, punokrvna i moćna ženska pjesma. Evo nas nakon četiri godine s dva albuma i puno zajedničkih kilometara iza sebe.

Novi, drugi studijski album je vani - jeste li zadovoljni reakcijama publike?

Publika je uvijek odlična i super reagira na nove pjesme. Osim naših vršnjaka, koji prirodno čine većinu naše publike, sve je više mladih ljudi, što me posebno raduje.

Koliko ste kao bend zadovoljni percepcijom na domaćem terenu? Postoji li uopće neki zadovoljavajući medijski koncept?

Prepoznaju nas više nego prije, ali još uvijek nismo toliko medijski prisutni, što je uz samo stvaranje glazbe i koncerte jako bitno za našu profesiju. Ipak, i dalje mi je draže govoriti o glazbi, mada sam svjesna da će ljudi prije klikati zbog fotke ili intrigantnog naslova.

Pojavom novih medija i tehnika snimanja glazbe i njezino objavljivanje nikad nije bilo dostupnije. Po vašem mišljenju, može li previše izbora djelovati negativno na njenu kvalitetu?

Možda je teže doći do nečeg kvalitetnog u moru novih pjesama. Svejedno, mislim da je super to da se danas sve više ljudi može izraziti na neki način, a ono što ima neku vrijednost i ostat će. Glazba je igra na duge staze.

Kakav je vaš stav prema skidanju glazbe s interneta?

Odavno glazbenici nemaju puno od izdavanja CD-a, osim što oni vesele njih, njihove bližnje i pokojeg fana. Primat su preuzeli streaming servisi, a mislim da je i za glazbenike i za diskografe i za publiku dobro da postoji što više platformi za slušanje i skidanje glazbe. Drago mi je da rade i na poboljšanju zvuka, što im je zapravo bila najveća mana.

Što sve rade članovi benda osim što se bave glazbom?

Imamo odgajatelja, ekonomista, pravnika i policajca, a i dalje smo pomalo neodgojeni, siromašni i živimo na rubu.

Nazivaju vas klupskom atrakcijom. Kako sada izgledaju vaši nastupi s obzirom na ove uvjete i kakvi su vam planovi?

Koncertne aktivnosti svedene su na minimum, pogotovo u zatvorenom. Trenutno smo u pregovorima oko adventskih koncerata, a veselio bi me i neki novogodišnji. Doma je lijepo, ali je svugdje najljepše.