Glazbene gene je naslijedio od oca i brata koji su također muzičari. Već sa sedam godina Jure Brkljača je počeo svirati gitaru, a kako je sazrijevao u srednjoj školi i odrastao, tako je i sazrijevao i glazbeno. Počeo je pisati pjesme, a zatim se pojavio u showu 'The Voice', gdje je upoznao Tonyja Cetinskog koji ga je doveo u izdavačku kuću Hit records, gdje je upoznao Miroslava Rusa, autora koji mu danas piše pjesme. Kad nije fokusiran na glazbu, Jure Brkljača bavi se sportom i redovito trenira.

Kako ste zadovoljni reakcijama na album?

Mogu reći da sam jako zadovoljan. Za album 'Ostani tajna moga života' u izdanju Hit Recordsa, snimili smo pjesme koje će zauvijek ostati iza nas, a većinu njih ljudi su zavoljeli, što mi je nekako najvažnije. Ponosan što sam imao priliku ovaj album stvarati s Miroslavom Rusom, ali i ostalim vrlo uspješnim i cijenjenim glazbenicima, koji su svaki na svoj način dali doprinos da dođemo do finalnog rezultata, zbog kojeg smo svi iznimno sretni.

S obzirom na epidemiološku situaciju, kako će izgledati promocija albuma?

Kako je moj album objavljen u vrijeme kada su promocije albuma u punom smislu riječi bile nemoguće zbog epidemioloških mjera, promovirali smo ga prije svega putem radijskih postaja i društvenih mreža. No, kako su mjere popustile uspjeli smo odraditi promociju i uživo, uz manji broj meni jako dragih ljudi, zbog čega sam jako sretan. Svakako me dodatno veseli to što ću s dolaskom ljeta sve to moći ponoviti i sa svojom publikom.

Jesu li balade odraz vašeg senzibiliteta?

Sva glazba koju stvaram dolazi iz mene, a za sada su balade nekako ono meni najprirodnije. Možda je to dobrim dijelom i zato jer ih volim isto tako slušati u svoje privatno vrijeme.

Kako biste voljeli da publika doživljava vaš rad, vašu glazbu?

Volio bih da se ljudi nastave i dalje opuštati uz moje pjesme. Do sada sam nekako primjetio da me ljudi slušaju kako bi se opustili i kako bi osjetili ono nešto. Dok slušaju pjesme odu za nekim svojim mislima. Za mene je glazba lijek za sve, tako da bih volio i da moje pjesme imaju takav utjecaj i snagu.

Vjerujete li da vas je zbog određene karizme povučenosti i altruizma Miroslav Rus prepoznao kao osobu koja ima nešto od duše velikog Toše Proeskog?

Vjerujem da je tako, jer Miroslav Rus je čovjek, koji vidi kod ljudi puno više, od onoga što drugi ne vide. Ja ipak nisam toliko povučen, koliko se činim na prvu. Rus je prepoznao moj talent i karakter, te ono što je najvažnije da oboje imamo vrlo sličan pogled na svijet, život, te glazbu općenito.

Smatrate li da je u vašem poslu presudan talent ili uporan rad? Cijenite li više kvalitetu ili kvantitetu pjesama i je li napokon došlo vrijeme u kojem se prepoznaju prave glazbene vrijednosti?

Jedno i drugo je bitno, ali talent ipak ima malo veću prednost ispred rada. Poznato je da neki ljudi trebaju raditi malo više da nadoknade eventualni nedostatak talenta. To je sve relativno, ali ipak kad imaš talent i puno radiš to je sigurno dobitna kombinacija za uspjeh.

Vjerujem da vam je vrijeme pandemije oduzelo određene događaje i stvari koji vas vesele. Koje stvari i događaje više nećete uzimati zdravo za gotovo kad sve ovo završi?

Pandemija koja nas je zadesila, definitivno nas je naučila da se život lako preokrene, što smo mi kao ljudi olako shvaćali. Na neki način uzela nam je slobodu i dio mladosti, ali nas je s druge strane to i nekako zbližilo. Najviše mi nedostaju druženja s publikom, koncerti... Volio bih da se ljudi što prije vrate u potpunosti na staro.

Kako se nosite s medijskom pažnjom koja je sve veća? Smeta li vam ona i ako da, u kolikoj mjeri? Uspijevate li odvojiti privatni život od profesionalnog?

Nekad mi iskreno i smeta, jer ljudi sve gledaju i prate, pa nije lako biti opušten. Uspijevam odvojiti poslovno od privatnog, kada dođem kući u svoj grad Zadar. Tamo živim sasvim normalno, zaboravim na sve i to mi daje potpuni balans.