'Kako mi je otac nažalost bio alkoholičar, u ono vrijeme kad sam ja kao 18-godišnjak bio travnička zvijezda u nogometu on hoće sa mnom zamezit, i spremio je mezu pa kaže: 'Hajde s tatom svojim', a ja mu kažem: 'Tata, u inat neću nikad kap alkohola popit', a on meni: 'Sine moj, nikad od tebe čovjeka." I od tada ja nisam nikad popio alkohol, ali baš ni kap', prisjetio se Miroslav Ćiro Blažević za In magazin Nove TV.

Pričao je da ga je povrijedilo što mu je otac pio.

'Gledajte što znači majka svetica. Ja imam 13 godina, i kažem: 'Bože daj mi brzo te godine kad ću bit jači od njega', jer ja majku obožavam, a on bude pijan, pa razbije tanjur, dovede joj hrpu pijanaca, a ja sve to vidim, kužim i samo kažem da dođem na svoje. Ja sad imam 18 godina, odem na Jahorinu u flanelskoj košulji, nemam pulovera, i ja sam prvak Jugoslavije u daljinskom trčanju. Ja sam moćan, on napravi novi cirkus, ja ga uhvatim za rukav i kažem: 'Tata, dosta je, nećeš ti moju mamu više maltretirat.' On kaže: 'Braco, brojim ti do tri', jer on broji do tri, a ako ne pustiš naj**o si. I on broji, nema ga kao miš, ja vidim njemu u očima koncentraciju kako sam jak, jer i on je u godinama moćnim. Ta majka, ta svetica, ode tamo gdje stoje drva, uzme jedno i mene pukne po leđima: 'Sram te bilo, ti ćeš tatu dirat'. Ja kažem: 'Mama oporosti, eto ti ga''', rekao je kroz smije.

Svima je poručio kako je potrebno u mladosti malo više misliti o starosti. 'Ovo nije nimalo simpatično što ću reći, ali želio bih upozoriti mlade ljude dok su još mladi da misle na starost. Ja sam biće koje je najvitalnije godine prošlo u siromaštvu, prošao emigraciju, gladan bio, smrznut bio, i shvatio sam nešto što stalno propagiram i počinjem bit antipatičan zbog toga, ali ja ću i dalje istinu govorit. Svi kažu zdravlje, a Ćiro Blažević kaže - da zdravlje, ali i najzdraviji čovjek bez novca je gotova bolest. Mene Bog kao da je čuo pa mi dade rak prostate, a ja i dalje propagiram novce, pa mi dade melanom, pa sad treći put mi opet dade rak. Ja mislim da bi bilo vrijeme da vičem: 'Bože, najvažnija je vjera', ali ja ne mogu lagat ni Bogu', rekao je 'trener svih trenera'.

Kad je riječ o vjeri, smatra da su 'jadni oni koji ne vjeruju'. 'Ja čak vjerujem da su u zadnjoj utakmici gore anđeli izgubili protiv đavola i kad ja dođem gore vodit anđele, gotovi su đavoli. Šta mi je bilo da ovo kažem. Ja sam dobar trener bio i to je samo što sam znao", govori skromno po mnogima i najbolji trener, pa ipak priznaje: 'Danas mogu reći bez da se srama, da sam ja najbolji trener bio, jer ja sam cijeli svoj život tome posvetio i nikad se ništa nije slučajno napravilo', poručio je.

Smrti se, kaže, ne boji, a nada se da će 'gore' napraviti jednu nogometnu ekipu. 'I tako sa humorom čekam taj čas, ali logično je da čovjek u ovoj dobi razmišlja o tome, sretan sam da mi je najveći problem kome ću što ostaviti. Meni je moj tata ostavio kredit, a ja sam ipak uspio napravit jedno malo bogatstvo i nešto ću svojoj djeci i unucima ostavit, i to je jedan lijep dojam', kazao je Ćiro koji je djed šestero unuka. Rekao je da je dobar djed, a da su mu unuci perfektni.

Otvoreno je progovorio i o svojoj borbi s karcinomom.

'Ja sam Bogu zahvalan da još nije dozvolio da budem potpuno sijed. Ljudi su sijedi već sa 40 godina, a ja imam 87 i nisam još sijed. Davno sam morao bit sijed jer sam takvih poteškoća i nepravdi u životu imao tako da je to sve ipak u genetici. Ali mislim da ću za mjesec dana, ako budem živ, bit potpuno sijed, jer ova terapija koju uzimam će se pobrinuti za to i strašno sam znatiželjan kakav ću bit. Ne bih želio da itko žali za mnom, imao sam ispunjen život i odlazim spokojan. Što je to divno! To je tako jedna privilegija i zato svima poručujem da budu dobri. To je recipročno, jer ja uistinu volim ljude, ne pravim razliku između ovog ili onog, dapače, lakše poklanjam svoje vrijeme onima koji su neznačajni, nego onima koji su jako značajni, iako imam tu dozu kurtoazije prema svakome. Nitko ne može reći da se Ćiro pravi važan, to je jedna konstatacija koju ja zaista ne zaslužujem', poručio je na kraju.