Ime ovog autora, scenarista i redatelja ne treba posebno predstavljati jer spada u kategoriju institucije hrvatskog novinarstva. Već na prvi pogled najava serijala 'Najljepša europska sela' bila je sjajan mamac na koji su se nedvojbeno 'zakačili' brojni gledatelji. Robert Knjaz sve će natjerati da otkriju, a potom se i nepovratno zaljube u zanimljiva sela te podsjetiti da je ljepota života upravo u njegovoj jednostavnosti.

Već prvom epizodom novog serijala oduševili ste gledatelje. Što biste izdvojili kao najzanimljivije? Ili najdojmljivije?

Hvala na komplimentu, ali bit ću realan - sto ljudi ima sto ukusa, pa ako smo ih pola zadovoljili, nitko sretniji od mene. Svaka je emisija dinamičan miks prekrasnih snimaka sela i prirode dronom i sa zemlje, što su radili moji vrhunski snimatelji, kao i mojih go pro zafrkancija i snimaka iz prve ruke. Jer kao što biste vi, kada dođete na neku destinaciju, spontano istraživali, tako i ja s gostom - pretplatnikom HTV-a - obilazim zanimljivosti sela i snimam sve situacije te zabavne interakcije s lokalcima. Cilj da se opustite, zabavite i naučite nešto o šest sela, država, nacija i kultura.

Tema je interesantna jer sve manje ljudi živi u selima, pa mislim da je važno i da mlađe generacije vide kako izgleda život u njima, jer ako ovako nastavimo, svi ćemo jednog dana živjeti u gradu. A na selu nema ni prometnih gužvi, ni zagađenja, ni toliko stresa. Pa se pitam - kakvi to ljudi žive tamo i zašto te mogu li sela biti budućnost čovječanstva? Naročito kad vidite koliko su prekrasna, kao i priroda oko njih, pa poželite ostati ondje.

S Lukom Perošem kroz Andaluziju

Imate li kakvu anegdotu da je podijelite s nama?

Nije baš da je snimanje ispunjeno anegdotama jer ipak je to neka vrsta jurnjave s kamerom u ruci. Pokušavate u što kraćem vremenu zabilježiti što više zanimljivosti, od svih onih simpatičnih i neobičnih seljana koje smo snimili putem, pa sve te turiste, a dobar dio ih je iz Indije - očito je Indija mostom spojena sa Švicarskom. Zanimljivo je da su dva najčešće spominjana hrvatska grada među stranim turistima bila Dubrovnik i Split, očito su to sad naši glavni turistički aduti. Zabavno mi je bilo s jodlerima u Švicarskoj, u ledenoj palači na 3000 metara sa skulpturama od leda, gdje su se doslovce sukobila dva indijska sela u potrazi za izlazom koji je bio metar iza nas. Pa simpatični norveški domaćini koji su nas nakon snimanja skuhali u sauni i natjerali u zaleđeni fjord. Bilo je zanimljivo gledati kakvu histeriju i oduševljenje na španjolskom govornom području izaziva naš u serijalu jedini poznati gost Luka Peroš, a on nas je vodio kroz Andaluziju. Jer kao što znate, on glumi u seriji 'Kuća od papira' (La Casa de papel). Ima more zanimljivosti i sve su u serijalu.

Što je bilo najsloženije i najstresnije u procesu nastanka serijala?

Najsloženije je bilo dobiti sela u najljepšem izdanju – dakle trebamo četiri dana sunca, bez oblaka ili kiše. To ne smije biti usred ljeta, kad je najveća gužva i domaćini se zbog posla ne žele snimati, a tada je i najlošije sunce za snimanje, na vrhu neba, pa je svima crna sjena oko očiju. Klima se toliko izmijenila da su prognoze unutar sedam dana i to nas je često prevarilo. Odjednom kiša, a mi kupili aviokarte, smještaj, mjesec dana prije dogovorili ljude na terenu. Pa onda promjena, sve ispočetka i juriš u drugo selo, jer rokovi stišću, nema vremena za čekanje sunca. Tako da je bilo puno pomicanja termina, odustajanja, promjena lokacija i čak trostrukih snimanja u slučaju Norveške. Ali sve su to sitnice, sve ostalo je bilo super.

Ovog puta na put ste poveli i pretplatnike HTV-a. Tražili ste kandidate koji trebaju imati između 30 i 55 godina. Kako ste izbrali one koji će putovati s vama?

Želio sam da se u ime HTV-a odužimo pretplatnicima na vjernosti i svaki put po jednoga nagradimo putovanjem. A u isto vrijeme to je dodana vrijednost emisije jer ti simpatični ljudi iz raznih krajeva Hrvatske daju novu perspektivu i pogled na selo koje posjećujemo.

Naša je suradnica Ivana bila casting manager te je izabrala ljude različitog spola iz različitih krajeva RH. Kriterij je bio da imaju neku karakternu zanimljivost, da su ugodni za rad, da se ne srame ispred kamera i sl. Tako smo u Grčku, u Oiju na otoku Santoriniju, vodili simpatičnu Maju iz Zagreba, na krajnjem sjeveru Norveške, u selu Reine, s nama je bio ribar Vicko iz Komiže, a Tomo iz Perušića prvi put izvan Hrvatske bio je s nama u Cinque Terreu u Italiji. U adventskoj epizodi iz francuskog Eguisheima pokraj Colmara pridružio nam se Mislav iz Slavonskog Broda. Predzadnja od šest epizoda je Španjolska i andaluzijsko selo Setenil de las Bodegas, kroz koje nas je proveo Luka Peroš, a zadnja je Švicarska, čarobni Lauterbrunnen u dolini sa 72 vodopada, gdje je s nama bila Martina iz Čakovca.

Svaki problem ima rješenje

A kako ste se odlučili za destinacije koje želite posjetiti?

Pomogao nam je naš prijatelj internet.com… pročešljali smo razne liste najljepših sela i odabrali neka koja svi spominju te neka koja su nam odgovarala zbog zadanih rokova i prognoze, npr. francuski Eugisheim, koji smo mogli snimati zimi jer je poznat po adventskom sajmu, i andaluzijski Setenil de las Bodegas, jer je tamo sunce cijele godine.

Kako izgledaju pripreme za snimanje... I kako se snalazite ako slučajno nešto krene nizbrdo?

Pa Hrvati su bar poznati po snalažljivosti, tako da, iako ponekad ima stresa kad se nešto izjalovi nekoliko sati prije snimanja, svaki problem ima rješenje. Od kad su ljudi poslali čovjeka na Mjesec, sve je moguće i u svojoj produkciji ne priznajem stav 'ne može se'. Gdje ima volje, ima i načina.

Koliko je, u tako velikim projektima, važna dobra ekipa?

Dobra ekipa je važna i u braku i u birtiji i na poslu. Tako da je to ključ uspjeha. Bogu hvala, okružio sam se ljudima koji su kreativni, vrijedni i ne pucaju pod pritiskom, jer naš je posao pun nepoznanica. Npr. treba organizirati snimanje u Grčkoj ili Norveškoj, a sve na daljinu, preko tipkovnice. Čak se ni u Norveškoj ne javljaju na telefon, toliko ih boli briga za snimanje. Sva sela su mala, imaju malo stanovnika i nije im baš napeto to da ih netko snima pa smo se pitali hoćemo li ikoga dobiti pred kameru. Tako da je na nekim mjestima to baš bilo muka, a neki su, kao Švicarci, organizirali sve kao da su dio našeg tima. I tu se vidi razlika u kulturama. Recimo, Grci i Španjolci su kaos u organizaciji, ali kad dođeš tamo - sve može. Pitaš čiču: 'Hoćeš dubiti na glavi?' – 'Ma nema problema.' (smijeh)

Gdje vam je bilo najljepše?

Doma, hahaha. Kažu stari ljudi - svugdje je lijepo, ali doma je najljepše, ali oni očito nisu bili u norveškom Reineu i švicarskom Lauterbrunnenu. Ako volite netaknuto zelenilo, planinarenje, mirišljav zrak, prekrasne vizure, zadivljujuće alpske i nordijske vrhunce, kućice od drva, u Norveškoj crvene, žute i bijele, a u Švici tipične bajkovite drvene, ma to je doslovce raj… A ako ste više mediteranski tip i ne možete bez sunca, onda je za vas španjolska Andaluzija i grčka Oia na Santoriniju. Samo ova zadnja dva sela su i puno posjećenija i gužvovitija jer su uz more. Ali je i hrana puno bolja nego na sjeveru, tako da vam ne gine koja dodatna kilica.

U kojoj biste zemlji mogli živjeti da ne živite u Hrvatskoj? Koje vas kulture privlače?

Ajoj, pa planet je krcat predivnim mjestima, a iako sam svašta vidio, ipak ne znam ni pola svjetskih screensavera…Vjerojatno bih birao netaknutu prirodu negdje gdje je cijele godine sunce, a noge su mi vječno u moru, recimo Pacifik. Havaji ne bi uopće bili loši, kombinacija zapadnjačkih pogodnosti i komfora u nestvarno lijepoj tropskoj prirodi, naravno neko selo uz more, nikako ne Honolulu ni neki drugi grad... ali ne bih se bunio ni na Francusku Polineziju, ili nešto bliže Europi, npr. Kanare, tako da mogu u nabavku na plac na Jarunu… Iako se pitam bi li mi nakon nekog vremena falio zagrebački asfalt.

'Kad imam slobodnog vremena, pobjegnem od ekrana'

Od svih životnih lekcija, savjeta, filozofija koje ste čuli od živopisnih sugovornika u svojim serijalima, za koje biste voljeli da ih svi čuju?

Ne pamtim savjete - ako ne vjerujete, pitajte moju mamu, hahaha. Više pamtim ljude koji npr. u Keniji / Fidžiju / Nepalu uopće ne čitaju vijesti, ne zamaraju se svjetskim problemima i žive sretnije od nas. Isto tako sam primijetio da narodi i društva koji imaju manje financija i koji još nisu načeti našim zapadnim načinom života i jurnjavom za uspjehom žive sto puta opuštenije, sretnije i s više smijeha. Imaju više duše i dali bi ti više nego primjerice bogataš u Chicagu, koji nas tijekom višesatnog ljetnog snimanja nije ponudio ni vodom, a stan mu vrijedi kao moj kvart.

Koji su vaši najdraži dokumentarci, kao preporuka? Vaši se, naravno, ne računaju. :)

Slab sam s time, previše sam u svojim projektima, pa kad imam slobodnog vremena - pobjegnem od ekrana... Ali svi ovi BBC-jevi dokumentarci su vrhunski i sadržajno i produkcijom - pravi užitak. E da, uhvatio sam jednu putopisnu epizodu Martine Validžić i to mi je bilo super.

S kojim željama koračate ka budućnosti?

Dosta mi je više te negative pa bih se želio riješiti ovisnosti o vijestima… Od lokalnih vijesti, koje su redom crnjaci, do svih tih nesretnih ratova, Ukrajina, Bliski istok, Afrika... Kad prođeš 90-e, ne želiš nikome tu patnju, pa me sve to žalosti na osobnoj razini, jer u ratu obje strane, milijuni ljudi, pate, a za što? Za neka dva luđaka na brvnu. Živim za dan kad ću otvoriti portal, a glavna vijest će biti npr. koje je selo najljepše ili koji grad je najzeleniji. Koja idila…