Ususret Svjetskom nogometnom prvenstvu u Katru, Robert Knjaz kao posebnu poslasticu odlučio je na svoj način publici prikazati i približiti drugu stranu nogometaša. Onu kakvu dosad nismo imali priliku vidjeti. Serijal je krenuo od utorka 11. listopada, a u njemu će se među ostalim moći čuti što o našim sportašima kažu njihovi prijatelji i znanci.

Nakon što ste posljednjih nekoliko godina radili popularnoznanstvene serijale o hrvatskim velikanima, najvećim svjetskim feštama, životinjama i osjećajima, stigla je na red vaša omiljena tema - nogomet. Koliko dugo ste snimali, koliko vam je trebalo da sve dogovorite, pohvatate, organizirate?

Nogomet donosi ljudima toliko raznolikih emocija da ga je teško ne voljeti. Tako mi je ovaj serijal, koji je najava skorog SP-a u Katru, u isto vrijeme i gušt i mali odmor od znanosti. Snimili smo šest epizoda po 26 minuta, a pripremamo ga od lipnja. No zbog ljetnog prijelaznog roka termine za snimanja igrača dobili smo tek u rujnu, a kako je emitiranje krenulo već početkom listopada, sve je nalikovalo na stresnu utakmicu s puno preokreta. U 14 dana uspjeli smo dogovoriti, organizirati i snimiti Lovru Majera u Rennesu u Francuskoj, Juranovića i Barišića u Glasgowu, Perišića u Londonu te Bornu Sosu u Stuttgartu, a naknadno, kad je emitiranje već krenulo, Joška Gvardiola u Leipzigu te Mislava Oršića Zagrebu. U ovoj zadnjoj 'hrvatskoj' epizodi planirali smo snimiti i Livaju, ali zasad nema potvrdnog odgovora. No nada još tinja.

Rekli ste da ste se ugodno iznenadili koliko su nogometaši simpatični i dragi. Što vas je posebno iznenadilo u razgovoru s njima, je li bilo kakvih neugodnih otkrića?

Znate i sami da vam sve privatne stvari o igračima koje saznam mimo kamera ne mogu reći, jer to ne bi bilo fer. Ali svatko je od njih interesantan na svoj način. Neki su filmofili skoro kao Polimac, neki žive za nogomet 24 sata dnevno, drugi baš suprotno - kad završi nogomet, drugdje traže interese, neki su okruženi prijateljima, neki su pomalo usamljeni i željni društva. Ali opći je dojam da su svi redom jako dragi, ljubazni i pošteni. Ekipa koju bi svatko od nas volio imati za prijatelje. Što ne znači da ti neće utrčati klizeći ako igraš za protivnike. (smijeh)

Tko je bio najotvoreniji, a iz koga ste ipak morali kliještima vaditi riječi?

Svi ovi igrači koji su pristali na snimanja su otvoreni i prijazni. Naravno, kod svakog od nas postoje teme o kojima ne bi pred kamerama, pa tako i kod njih, ali nisam taj tip TV autora da čačkam gdje boli, već mi je cilj bio predstaviti ljudsku stranu Vatrenih te njihove osobnosti. Jer uvijek me zanima tko su zapravo ti ljudi zbog kojih cijela nacija slavi ili tuguje. I nadam se da smo ovim serijalom to bar dijelom saznali. Možete provjeriti svakog utorka u 20.15 na HTV-u 1 te u reprizi srijedom u 16.15 na HTV-u 2.

Koliko se po vama život nogometaša promijenio od pojave novih medija i društvenih mreža?

Nogometaši su, baš poput suvremenih gladijatora, uvijek bili obožavani, ali nekako mi se čini da je prije bilo lakše doći do njih. Danas su tu klubovi, PR-ovi, agencije, cijeli niz institucija i ljudi oko njih da mi se čini da je lakše doći do Bidena, Trumpa i Putina nego do vrhunskih igrača. Ali jednom kad se probijete do nogometaša, dolazite do ljudi koji su, usprkos obožavanju i milijunima kojima su okruženi, još uvijek normalni baš kao i mi. Barem ovi koje sam snimao, za Ronalda ili Messija ne znam.

Bili ste na svim prvenstvima osim 1996. godine u Engleskoj. U Katar ne idete. Kako ćete pratiti tekme - grupno/skupno, u manjem društvu?

Ma u što većem društvu, nije to samo gledanje utakmice, to su druženje, zeka, zajedničko proživljavanje emocija, zaboravljanje svih svakodnevnih briga i stresova, jednom riječju nogometna terapija. Naravno, feštamo dok god naši pobjeđuju, a kad kola krenu nizbrdo, onda natrag u rudnik, tj. u svakodnevnicu.

Tko je u vašoj kući najvatreniji navijač?

Moji sinovi, oni se više živciraju od mene. Nogomet pratim od 1983. i vidio sam uživo previše pobjeda i poraza, pa mi je jasno da je i jedno i drugo sastavni dio igre te da ni porazi ni pobjede ne traju zauvijek. Kao i sunce i kiša, stalno se izmjenjuju, pa čemu se onda nervirati? Ali neki si put ni ja ne mogu pomoći, kao kad smo izgubili u finalu u Moskvi, opet od Francuza kao 1998., ja sam na tribini pustio suzu, a Emanuel me tješio kao da je on meni otac, ne ja njemu. Eto što nogomet radi od čovjeka. (smijeh) A Tursku u Beču da ne spominjem.

Što nepoznato možemo saznati o vama?

Evo random… Uvijek imam tremicu prije snimanja, hoće li sve ispasti kako treba, pa zato više volim montažu od snimanja. Iako na svakom snimanju propješačimo 10-20 tisuća koraka, fale mi šetnja i planinarenje prirodom, za što nažalost nemam vremena, super mi je jodlanje i mongolsko grleno pjevanje, volim arhitekturu možda zato što me nisu primili na prijemnom, puno putujem pa bih mogao biti idealan žiri za recenziju svjetskih taksija, hotela i restorana itd.

Što biste nam mogli preporučiti od dokumentaraca (osim vaših)? Ostale serije, filmovi, emisije?

Naravno, kad je dosadno, tu je moj kanal 'KnjazTV' na YouTubeu. A što se tiče televizijske produkcije, nažalost premalo imam vremena za trosjed i telku, iako često čujem kako me čeznutljivo dozivaju. Od dokumentaraca, BBC ima vrhunsku produkciju i tu teško može izaći nešto loše. Od filmova tu su uvijek klasici poput 'Kuma' ili 'Taksista', a osobno obožavam SF, jer tu mašta autora filma premašuje moju, pa im se divim. Nažalost, dok su SF filmova nekada izlazili svaku godinu, sad izlaze svakih nekoliko, poput nastavaka 'Avatara' i 'Dune', koje željno iščekujem…

Čime ste trenutno okupirani kad je riječ o poslu? Što novo imate u pripremi?

Finaliziramo produkciju druge sezone 'Životinja', jer smo taj serijal morali malo pauzirati zbog 'Vatrenih'. U novih osam epizoda po 52 minute obradili smo medvjede, jazavce, zečeve, lisice, vjeverice, pčele, vrane, ježeve, jelene. Bit će veselo, dlakavo, slatko, bučno i inspirativno. Naći se će na programu poslije Nove godine. A do tada gledajte 'Knjaz kod Vatrenih' i navijajte za naše u Katru! Juhuhu!