Možda je to zato što sam stara, a možda i nije, no već mi se dulje vrijeme čini da je program za djecu koji se snima na domaćim televizijama rubno malouman. Ili da se barem prema svojoj publici odnosi kao da je takva. Tu i tamo zabljesne koja iznimka, ali davno su prošli dani 'Animavizije', 'Turbo Limach Showa' te - za one s još većim brojem godina za vratom - 'Muzičkog tobogana', 'Nedjeljnog zabavnika' i 'Poletarca'.

Raditi program za djecu - pretpostavljam - izuzetno je teško. S jedne te strane vreba opasnost da ćeš klince pretvoriti u vojsku mini-zombija koji po cijele dane zure u debilne crtiće i bezumne pre-teen serije, a s druge strane - da ćeš ih udaviti didaktičkim i edukativnim emisijama pred kojima bi i sami didaktičari te edukatori zubima počupali vlastite vene od dosade. Takvo je što teško i zbog toga što program za djecu rade - odrasli, a odraslima obično nije baš najjasnije što je djeci zabavno, a da bi im istodobno moglo i koristiti. Ili im barem ne nanijeti trajnija oštećenja u razvoju.

Kada je RTL najavio pokretanje novoga, specijaliziranog kanala za djecu, RTL Kockica, priznajem, mnogo sam se više bojala one prve nemani - trpanja programa nizom blještavih, ali blesavih crtića koji djecu hipnotizira i polako im ubija bilo kakvu potrebu za razmišljanjem, igrom, kreativnošću i svemu onome što bi djeca trebala razvijati. Komercijalne televizije, bez obzira na to kakvim se humanitarnim i društveno odgovornim aktivnostima bavile u slobodno vrijeme, nisu baš poznate po prevelikoj brizi za bilo čiju dobrobit osim one koja proizvodi što veću publiku koja se onda može 'prodati' oglašivačima. To im je smisao postojanja. Zato se i neke od najvećih svjetskih legendi iz domene dječjeg programa - kao što je, primjerice, 'Sesame Street', prikazuju na TV kanalima s javnim financiranjem. Za komercijalce takve emisije nemaju dobar - užasnog li izraza - cost/benefit odnos. Previše truda za rezultat koji bi postigli i neprekidnim prikazivanjem Ben 10-a.

No nakon nešto manje od dva mjeseca prikazivanja čini se da RTL Kockica ipak nadmašuje  moja očekivanja. Nisu mi otklonili sve sumnje jer se program ipak uglavnom sastoji od uvoznih crtića i serija za djecu, no ti crtići i serije ipak nisu toliko blesavi kao što se pribojava svaki roditelj koji je dijete uhvatio pred nekim kabelskim all-cartoon kanalom. Najgledanija je, čujem, tinejdžerska krimi-serija 'Kuća boga Anubisa', koja je, barem onoliko koliko sam vidjela, prilično zanimljiva (definitivno superiorna većini serija koje se prikazuju na regularnim RTL-ovim kanalima), a program je prošaran i prilično fora edukativnim emisijama, kao što je domaći serijal 'Mladi znanstvenici' i emisija u kojoj se promiče sportski duh i tjelesne aktivnosti, 'PBS Junior - Mala sportska akademija'.

Sve bi te moje ocjene, međutim, bile na vrbi svirala i laprdanje još jedne odrasle osobe koja o djeci i njihovim interesima nema pojma - da se nisam raspitala među djecom svojih prijatelja i saznala da doista gledaju Kockicu. Da se mene pita, servirala bih im još malo više domaćih, originalnih sadržaja, manje forsirala cikličke reprize crtićkih serijala i možda se ipak malo potrudila oko emisija kao što su one prije spomenute legende, ali s obzirom da je riječ o komercijalnoj televiziji, čini mi se da smo dobili više nego što je itko očekivao.