Republika Hrvatska turistička je zemlja, što ne znači samo da je popularna među turistima, nego znači i da dobar dio svojeg prihoda ostvaruje od turizma te da dio radno sposobnog stanovništva u njoj radi samo dok traje turistička sezona. Ti popularno nazvani 'sezonci' glavni su junaci istoimenog serijala Almmira Fakića koji se sinoć počeo prikazivati na HTV-u i koji, nakon nekoliko izvrsnih prošlogodišnjih dokumentarnih serijala te neki dan prikazane prve epizode sjajnog 'Stambenog pitanja', pokazuje da ako na prisavskom javnom TV-servisu postoji još nešto kreativnog duha i svijesti o kvalitetnom sadržaju - taj duh pretežito prebiva u vodama Dokumentarnog programa i onih koji naručuju takve emisije.

'Sezonci', ruku na srce - barem se tako čini po prvoj epizodi - nisu baš kalibar 'Stambenog pitanja' ili 'Betonskih spavača'. Nešto su manje ambiciozni, manje istražuju, manje 'kopaju' i više su orijentirani prema vizualima, atmosferi i prepuštanju naracije glavnim junacima, samim sezonskim radnicima. No to ne znači da nisu čisti gušt za gledanje, pri čemu se posebno ističe Fakićeva sjajna kamera i divna, melankolična glazba Mateja Meštrovića, uz koju cijela vesela strka i buka turističke sezone na ekranu poprima i jedan sjetan ton, podsjećajući nas - više emotivno negoli činjenično, kako to samo glazba umije - da iza tog privremenog, 'sezonskog' radnog života protagonista epizode, postoje nimalo privremeni ljudi sa svojim trajnim snovima, naporima, težnjama i egzistencijalnim problemima.

U prvoj nas epizodi serijala autor upoznaje s dvojicom sezonskih turističkih poduzetnika - to su Mito, vlasnik izletničkog broda Makarski Jadran i Anton, vlasnik glisera koji turistima nudi let vučenim padobranom iznad mora i još poneku adrenalinsku pustolovinu. Obojica nam o svojem poslu govore svojim riječima, a Fakićeva kamera samo ilustrira ono što rade, pri čemu se ponekad otkriva komičan, a ponekad razotkrivajući raskorak između onoga što mi, kao promatrači vidimo u njihovu poslu i onoga što oni proživljavaju dok ga rade. Zgodno je što njihove priče, iako blage i ne osobito naturalistične, nisu naročito zašećerene ni pretvorene u promidžbu turističkih sadržaja Hrvatske, nego su u potpunosti ljudske, pa sadrže i neke uobičajene 'bisere' domaćih turističkih djelatnika, kao što su zablude o tome da 'ovoga nema nigdje na svijetu' ili mrvicu nepristojno zgražavanje vlasnika glisera nad tjelesnom masom žena koje mu dolaze na vožnju padobranom.

'Sezonci' možda nisu tako originalna i tako razotkrivajuća priča kao što su one iz drugih dokumentaraca koji u zadnje vrijeme obilježavaju program javne televizije kao gotovo jedino zbog čega je se još isplati gledati, ali sigurno nitko neće požaliti što je zbog njih prebacio programna HTV1. Lijepa, zanimljiva, iskrena i prekrasno snimljena priča o ljudima koje većina nas susreće samo ljeti i ne razmišlja previše o tome kako oni vide nas i od čega im se doista sastoji život - sigurno je nešto čime se HTV može ponositi u svojem programu.