Devedesetih je Sanja Trumbić punila novinske stupce zbog pjesama 'Danke Deutschland' ili 'Moj je dragi u narodnoj gardi'. Iako je još dugo nakon tih domoljubnih hitova snimala pjesme i nastupala na festivalima, nije bila jače medijski prisutna pa se stekao dojam da se povukla sa scene. Danas, 26 godina nakon pjesme koja je nastala kao znak zahvalnosti Njemačkoj zbog priznanja Hrvatske, govori o skladbi koja ju je proslavila te svemu što je radila kasnijih godina. Sanja je, među ostalim, napisala knjigu 'Da mi je biti Mišo Kovač' koja je nedavno objavljena
'Dogodila se 'Danke Deutschland', iznjedrilo ju je vrijeme u kojemu smo živjeli, obilježila me za vijeke vjekova. Što god da napravim, razgovor započinje s pitanjem vezanim uz 'Danke Deutschland'. Pojavljivalo se i u kvizovima! Koristili su je redatelji, glumci, pjevači. I što je više podcjenjuju, ja je više volim. To je nešto što će ostati i iza mene. Zaboravit će se da sam pjevala 'Na kavicu svrati', 'Ljubavna međimurska' i 'Hallo mama', duete s Cocom, Bralićem, Žigom, da ne nabrajam. Ima toga još vrijednog spomena, ali 'Danke Deutschland' će ostati zauvijek', kaže Sanja Trumbić.
Pjesma za koju su zaslužni Đorđe Novković, njezin suprug Teo i Nikica Kalogjera, kasnije je poslužila za inspiraciju Anti Cashu koji ju je obradio, a Enis Bešlagić najavljivao je da će snimiti istoimeni film. Zbog te pjesme novinari njemačkog Der Spiegela pokušali su doći do nje, a 'Danke Deutschland' se vrtjela na njemačkom RTL-u.
vezane vijesti
Za vrijeme rata pjevala je i angažiranu pjesmu 'Moj je dragi u Narodnoj gardi'. U međuvremenu je snimala, nastupala na festivalima u Splitu, Mostaru, Neumu, Kninu, Zagorskoj krijesnici, Radijskom festivalu.
'Događale su se i prve nagrade publike. Publika me nije iznevjerila, ali nikada nisam bila ni u čijem klanu pa nisam bila te sreće da padate preko mene čim otvorite ekran', pojasnila je. U međuvremenu je uživala u skladnom obiteljskom ozračju sa suprugom skladateljem Teom Trumbićem s kojim je dobila, danas 22-godišnju, kćer Teu.
Nedostaju joj pozornica, publika, nastupi.
'Ja sam vam okružena prijateljima uz koje je moj život zapravo jedna velika scena. Hvala im na tome', izjavljuje simpatična Splićanka. Danas se više bavi pisanjem, profesorica je hrvatskog jezika i književnosti, a tečno govori engleski i njemački.
'Upisala sam i doktorski studij izvedbenih umjetnosti, književnosti i filma, ali nisam radila u struci. I onda kada sam se odlučila za doktorat, išla sam srcem, ne razmišljajući o tome da mi to može omogućiti ovo ili ono. Ako se prisjetim koliko je prijatelja čijoj sam djeci pomogla, a i preko svoje Tee koja je imala profesorice iz hrvatskog kakve samo možete poželjeti pa je i ona voljela hrvatski i mene, naravno, uvukla u to, onda mi dođe da kažem - da, radila sam u struci, volontirala', ističe.
Počela je scenarijima za mjuzikl, film ili seriju, kako je tko tražio od nje, kaže.
'Divili su se mom talentu i potvrdili ga mnogi, od producenta Ivana Maloče, redatelja Vinka Brešana, donedavnog ravnatelja Komedije Nike Pavlovića, Vlade Štefančića, Kreše Dolenčića, Ozrena Prohića, ali zapinje se uvijek na financijskim konstrukcijama. Čekajući, priču koja se rodila u meni pretočila sam u roman za koji je sluha imao Zoran Bošković i evo nas danas s romanom 'Da mi je biti Mišo Kovač' u trenutku kada se knjižare zatvaraju, a meni srce opet govori - bit će dobro, mora biti, samo da dođe do ljudi', naglašava.
Roman je pitka priča o mladiću koji vozi bus na relaciji Split - malo dalmatinsko misto i sanja kako će postati popularan poput svog idola Miše Kovača.
'Iza toga krije se jedna topla obiteljska priča, ispričana kroz red plača, red smija, iskreno, onako kako to samo život zna i može servirati. Kad pomisliš da se sve znaš, iznova te nečim iznenadi', rekla je Sanja.
Slušala je Mišu i odrasla na njegovim pjesmama.
'Potajno sam se vraćala ekranu da roditelji ne znaju, jer u to vrijeme išlo se u neke sate u krpe samo da bi odgledala proglašenje pobjednika, čekajući Mišu. Da, i Jadranske susrete bih odgledala radi legendarnog kraja emisije s Mišinom 'Na tvojoj ruci prsten' i fićom kojega su pobjednici dizali na ramena', prisjetila se.
Najdraža njegova pjesma joj je 'Dalmacija u mom oku'.
'Ne znam zna li Mišo za roman, vjerojatno još ne zna. Nakanjujem se poslati mu ga na adresu, ali još uvijek tražim prave riječi za posvetu. Napišete skoro 300 strana, a zapnete na jednoj rečenici. Bit ću ponosna, a moje srce veliko k'o kuća ako ga pročita, jer roman nije podilaženje, ali je svakako divljenje legendi koju je iznjedrila ova naša dalmatinska gruda, a voli ga i mlado i staro, i roker i narodnjak. Pitajte ih vole li Mišu, odgovor je sigurno - da. I kao što su meni neki rekli kad spomenem roman 'E, jedan je Kovač, nije to lako', kaže.
