Slavko Sobin jedno je od omiljenih glumačkih lica, a publiku je osvojio šarmom i karizmom kojom zrači te zanimljivim likovima koje je odigrao tijekom svoje karijere u kazalištu, snimajući filmove te radeći na serijama. U četvrtoj sezoni serije 'Crno-bijeli svijet' pratit ćemo ga od proljeća 1985. do proljeća 1986. godine kroz neke od najpoznatijih događaja tog vremena, kao što su Cibonino osvajanje Kupa prvaka i nuklearna katastrofa u Černobilu. U 12 epizoda, osim njega, nastupit će svi do sada poznati likovi (ukupno oko 200 glumaca), a nove zgode Žungula i ekipe moći će se pratiti od prosinca 2020. na Prvom programu HTV-a. Osim serije, Slavko nam je otkrio da mu krajem godine izlazi dječja knjiga nazvana 'Šapice'.

Mnogi pamte vas oproštaj od serije na društvenim mrežama i tugu gledatelja. Kako ste reagirali kad ste saznali da će se ipak snimati?

Kako je plan za četvrtu sezonu prvo došao u vidu nekog šuškanja, pa tek malo-pomalo proveden u realizaciju, svi smo s dosta opreza doživjeli mogućnost četvrte sezone. Ponosni smo jer je ovo, čini mi se, presedan - to da domaća dramska serija ovoliko traje, a i presretni smo jer volimo te likove i želimo ispričati što više njihovih priča. Sezona će biti odlična, uspjeli smo snimiti genijalnu seriju tijekom ovog potpuno suludog vremena pandemije, za nekoliko dana je zadnji dan u Splitu i mislim da je to najbolje moguće mjesto za oproštaj od Žungula.

Koliko se vaš lik Žungula promijenio u odnosu na dosadašnje sezone?

Nekako se sustavno borim protiv velikih promjena kod Žungula. Početkom ove sezone pričalo se o tome da mu primirimo kostim, frizuru, ponašanje, ali meni je Žungul lik koji će i sa 70 biti oličenje ekstrovertnosti i dobre zezancije. Kroz cijelu sezonu provlači se lijepa ljubavna priča, što zapravo kod njega nismo imali prilike vidjeti u punom zamahu, tako da mislim da bi publici to moglo biti jako zanimljivo. Partnerica mi je izuzetno talentirana mlada Splićanka Luna Pilić i mislim da će ljudi odvaliti kad je vide. Ima to nešto, taj X faktor.

A koliko ste se vi promijenili u posljednjih nekoliko godina kada je riječ o pristupu poslu?

Ne puno. Cijeli život sam discipliniran i zaljubljen u posao i dok god ga radim s ovim žarom, nema stajanja.

Snimanje je započelo u ljetno vrijeme. Kako vam je bilo snimati zimske scene, zabundani na + 30?

Eeee, strašno, ali jučer smo doživjeli to da smo se smrzli na kiši na noćnom snimanju i u trenu bih se vratio u kožnjak i šal na +30. Čovik nikad zadovoljan. (smijeh)

Danas se čini da dio Hrvatske živi u bivšem vremenu i neprestano se svađa s Jugoslavijom, a drugi dio je otišao nekamo naprijed ili u inozemstvo. Kako se vi snalazite u svemu tome?

Ovo je tema koja me ne interesira. Stvaram svoj neki mikrosvijet u kojem mi je lijepo i u kojem se nadam da je lijepo i onima oko mene. Tako da se niti nalazim u ova dva spomenuta dijela, niti se nešto kao snalazim. Sve mi je prekrasno.

S kojim ste se aspektima Žungulova života mogli najviše poistovjetiti?

Zvuči li samodopadno ako kažem da bih ja kao i on prvo usrećio svoje ljude pa tek onda sebe?

Je li angažman u seriji promijenilo neka vaša shvaćanja o tom razdoblju?

Ne, to je točno onako kako se ja sjećam tih svojih ranih godina. Ludilo mi je da sam ih sad proživio iz perspektive generacije svojih roditelja.

Kako reagirate na negativne kritike onoga čemu ste posvetili svoje znanje i vrijeme?

Ne reagiram. Postoji dobar broj ljudi čiju kritiku želim čuti i čak me nervira ako je nemaju, jer uvijek se na nečemu može raditi bolje, kreativnije, originalnije. Ali ta kritika sigurno nije negativna, nego, dapače, poželjna.

Vrlo ste aktivni u brizi i aktivizmu kada se radi o napuštenim životinjama. Kako se razvila ta potreba za pomaganjem?

Dobar odgoj i urođena empatija prema svim živim bićima. Zvuči kao preser, ali nije me briga, to je moj konačni odgovor.

Kako na vas utječe cijela ova situacija s koronavirusom?

Stotinjak dana su stali svi poslovi, ali imam sreću da sam nastavio raditi punom parom tako da je sad tu samo neka čudna sjena, tu negdje, i stvara lagani osjećaj potrebe za oprezom, ali vjerujem da će sve biti ok. Samo želim opet malo putovati.

Što mislite, hoće li dugo trebati da se filmska industrija ponovno postavi na noge?

Evo stajemo lagano, trenutno se snima jedno šest serija, mene čekaju dva filma, tako da vjerujem da ih se snima dosta više, hrabro se publika vraća i u kazalište. Sve će biti ok.

Nedavno ste ostvarili dugogodišnju želju i kupili kuću na selu. Koliko često ćete provoditi vrijeme u njoj?

Tamo ću živjeti.

Tko vam je pomogao oko vrta?

Divan bračni par iz tog mjesta. Volim učiti o svemu tome, a opušta me više nego što sam mogao pretpostaviti.

Odajete dojam osobe pune samopouzdanja. Jeste li oduvijek bili takvi?

Ne, naravno, samopouzdanje dođe s godinama i osjećajem ostvarenosti kako na privatnom, tako i na poslovnom planu. Radiš dobre stvari, za druge, za sebe, osjetiš da imaš neku svrhu u svemu ovome, da su neki ljudi sretni jer si njihov i ti si sretan jer ih imaš i shvatiš da je to dovoljan razlog misliti da je tvoje postojanje ipak lijepo u tom jednom komadiću beskonačnosti u kojem živiš. Namjerno sam dao poetičan odgovor jer imam dojam da ljudi vežu samopouzdanje uz aroganciju i bahatost. Hrpetinu puta su mi ljudi u nekom trenu priznali da su točno to mislili i o meni, a to je zapravo šteta. Samopouzdanje treba povezivati s nečim lijepim i težiti mu. Ali isto tako mislim da sam puno samopouzdaniji u tim nekim medijskim formatima u kojima se mogu malo sakriti iza maske. Privatno znam biti svakakav. Ovisno o danu.

S kojom se svojom osobinom najteže nosite?

Rob sam rutine i nikako je razbiti. Često shvatim da se zbog nje vrtim u krug. Puno analiziram. Često se brinem. Mogao bih do sutra.

Je li teško nositi se s činjenicom da ste zbog profesije izloženi interesu za svoju intimu?

Da je dijete muško, zvalo bi se Duško. Isto tako, da je privatni život za javnost, ne bi se zvao privatni. Interes mi je zabavan. Tračevi su zabavni. Ima ih točnih, ima ih potpuno pogrešnih. Ali moja intima je moja intima i od mene na tu temu nećete čuti ništa.

U kojim situacijama se posramite?

Kad nenamjerno povrijedim nekoga.

Ako pravite planove u životu, što je na vašoj listi na prvom mjestu? Je li nezahvalno u ovo vrijeme govoriti o planovima?

Korona nas je naučila da nekad i najbolji i najrazrađeniji plan može propasti, tako da se definitivno treba manje grčevito držati za neki cilj. Ali moji ciljevi ostaju isti: biti sretan, zahvalan, uživati u poslu, malo početi prebacivati fokus na inozemstvo, srediti kuću do kraja. I tako...