Predbacivati emisiji kao što je 'Exkluziv Tabloid' da se bavi banalnostima i marginalijama bilo bi potpuno deplasirano - takve emisije ne bi ni trebale razglabati makroekonomsku situaciju, sudbinu umjetnosti u suvremenom svijetu ni položaj čovjeka u kozmosu. Njihovo je da nam donose tralala teme, pa makar koji put kolutali očima nad njihovim grčevitim trudom da saznaju što potpunije informacije o razvodu Ane Rucner i Vlade Kalembera. To je njihova rubrika. To je okej. Uostalom, nisu jedini.

No dok im tralala novinarstvo nitko normalan ne može zamjeriti, moram osobno priznati da se svaki put štrecnem kada u svem tom bavljenju sjajem i bijedom (najčešće više bijedom) domaće estrade primijetim okrutnost, a okrutnost sam primijetila u jučerašnjoj emisiji. Najavili su, naime, da će nam prikazati prilog o tome zašto se kod nas toliko ljudi želi okušati u pjevanju lakih nota, a onda su prikazali prilog u kojem, prije svega, uopće nisu odgovorili na najavno pitanje, da bi uz to još odabrali dvoje pjevača kojima se, nažalost, vrlo lako narugati pa oni to nisu propustili učiniti.

Wlatka 'Duplo W' i Ivan Vidaković izdvojeni su kao primjeri u prilogu u kojem izvjesni glazbeni producent govori o tome kako mu se svakodnevno javljaju 'svakakvi ljudi', napominjući kako svi za sebe misle da su nadareni, ali da ih je samo 1% doista vrijedno pozornosti. Izdvojeni su, naravno, zato što su lake mete - Wlatka već i zbog kreativnog načina na koji piše svoje ime, a Ivan, između ostalog, i zbog govorne mane. Njihove izjave i isječci iz njihovih pjesama u prilog su montirani točno kao ilustracija svih tvrdnji glazbenog producenta o velikom broju manje ili nimalo talentiranih kandidata i to je možda trebalo biti smiješno, ali, iskreno, nije bilo.

Podsjetilo me to na svojedobno redcarpetovsko smećarenje po suludo blesavim likovima iz, nazovimo to tako, estradnog reciklažnog dvorišta. 'RC' je takve frikove obožavao, nerijetko bi ih pretvarao u kultne antizvijezde i puštao ih da se, koji put spontano, a koji put uz pomoć njihove manipulacije, medijski samospale dok publika urla od smijeha. Wlatka i Ivan, međutim, nisu takvi frikovi jer, za razliku od nekadašnjih 'RC' trash antizvijezda nisu megabahate zvijeri koje misle da mogu preskočiti nedostatak talenta zato što poznaju prave ljude, plastične kirurge, sponzore ili već nekoga. Oni su samo bezazleni ljudi s jednako tako bezazlenim problemom percepcije samih sebe i svijeta koji ih okružuje. I ruganje takvim ljudima jednostavno nije ni smiješno ni zabavno. Pogotovo kada se prodaje pod egidom odgovora na pitanje 'zašto kod nas svi žele biti pjevači'.