Autor neovlaštene biografije Tom Bower princa Charlesa oslikava kao ćudljivog i razmaženog čovjeka koji je s jedne strane vrlo opsjednut mišljenjem javnosti o njemu, dok s druge strane nemilice troši novac i ostavlja dojam rastrošnog monarha koji živi životom nezamislivim običnom čovjeku.

Nakon leta Club Classom čarter zrakoplova British Airwaysa do Hong Konga, piše Bower, razočarani princ se u svom dnevniku požalio: 'Trebalo mi je malo vremena da shvatim... da ovo nije prva klasa, iako sam bio zbunjen tako neugodnim sjedalima. To je kraj Imperija, uzdahnuo sam u sebi.'

Charlesa je po Bowerovim saznanjima jedan izlazak u pub koštao oko 160 tisuća kuna. U ovom vrtoglavom iznosu nije uračunata cijena pića već samo putovanje, jer je princ do puba u 400-ak kilometara udaljenom Penrith putovao kraljevskim vlakom.

Budući britanski kralj, prema navodima iz biografije, jednom se prilikom sav uzdrhtao i vriskao zbog nepoznate plastične tvari na njegovoj večeri, prije nego ga je supruga Camilla umirila objašnjenjem kako je riječ o prijanjajućoj foliji.

Jednom drugom zgodom, tvrdi Bower, razmaženi princ je otišao posjetiti prijatelja u sjeveroistočnoj Engleskoj, no prije samog princa na prijateljevu je adresu stigao kamion s njegovim ortopedskim krevetom, osobnom daskom za zahodsku školjku, toaletnim papirom, dva pejzaža s motivima škotskih visoravni i još nekim 'sitnicama'.

Tom Bower, autor niza neautoriziranih biografija pod čijim su se perom ranije već našli Tony Blair, Richard Branson i Mohamed Fayed, pišući biografiju o Charlesu razgovarao je sa 120 ljudi i zaključio kako je princ pribjegao makinacijama i medijskim manipulacijama nakon 1997. (smrt princeze Diane, op.a.) kako bi popravio svoj položaj. Na dvoru kojim princ predsjeda, tvrdi Bower, nema mjesta za demokraciju ili različita gledišta, kao kod nekog feudalnog gospodara.

Charlesova vojska zaposlenika prema Bowerovim tvrdnjama broji više od 120 djelatnika, među kojima su čak tri pratitelja njegovih posjetitelja, svaki zadužen za svoj djelić puta do njegovog ureda. U presvlačenju odjeće, što princ čini do pet puta dnevno, pomažu mu četiri osobna pomoćnika. Charles mrzi pesticide pa korov iz njegova vrta ručno čerupaju četiri vrtlara koji posao obavljaju potrbuške ležeći na kolicima. Za borbu protiv puževa golaća, princ je angažirao umirovljenog pripadnika indijske vojske koji noću s bakljom ručno čisti raslinje od nametnika.

Princu policijski službenik u ured donosi martini, koji je on osobno smiješao, a hranu koju će jesti u uredu donosi mu drugi pomoćnik.

Charlesu je prema Browerovim tvrdnjama jako stalo do mišljenja javnosti o njemu, iako je jednom prilikom njegova večera završila na podu kad je čuo koliko nisku popularnost uživa. Svom je posjetitelju tada rekao da ne čita novine jer bi ga to naljutilo, ali prema Browerovim saznanjima prinčev je radio često na popravku zbog predmeta kojima bude pogođen nakon što se Charlesu ne svidi ono što s njega čuje.

Nakon jednog sastanka s Peterom Mandelsonom, tijekom kojega mu je bivši ministar iz vlade Tonyja Blaira rekao kako ga javnost smatra mrzovoljnim i utučenim, Charles kojega je to jako pogodilo požalio se Camilli i pitao je je li to uistinu tako.

'Mislim da se nitko od nas više ne može nositi s tobom i pitanjima koje iznova postavljaš svakog mjeseca', odgovorila mu je Camilla.

Nakon smrti princeze Diane, piše Bower, Charlesa je jako mučilo što će cijeli svijet biti jako ljut i brinuo se toliko da će svi kriviti njega da ga je taj osjećaj krivnje gotovo paralizirao.

Na koncu, Bowerova biografija portretira Charlesa kao muškarca beskrajno nezadovoljnog svojom sudbinom. Jednom se tako požalio svom pomoćniku kako čak ni temperatura u njegovom uredu ne može biti odgovarajuća. 'Zašto moram ovo trpjeti?  To moj život čini tako nepodnošljivim', zavapio je princ pomoćniku.

Jedan njegov prijatelj opisao ga je kao 'šampiona kukanja', a da u tome tako možda najbolje svjedoči jedan Charlesov citat iz 2004. kada se požalio: 'Nitko ne zna kakav jer to pakao biti princ od Walesa'.