Novi val stigao je krajem 70-ih godina na područje bivše države i u njemu su nastali brojni legendarni bendovi. Do današnjeg dana to vrijeme mnogi smatraju najplodonosnijim, zlatnim razdobljem jugoslavenske glazbe, a izvođači su i danas svojevrsni kult i predmet obožavanja. Mijenjali su glazbenu scenu, unosili nešto nepoznato i novo, a bili su i aktivni oko društvenih pitanja. Među njima je bila i grupa Električni orgazam. Njihovi brojni hitovi, poput 'Krokodili dolaze', 'Igra rokenrol cela Jugoslavija', 'Bejbe ti nisi tu', 'Debela devojka', 'Ja sam težak kao konj', dio su bogatog naslijeđa koje prepoznaju i klinci koji u vrijeme kada su oni nastali još 'nisu bili ni u planu'. S frontmenom najdugovječnijeg benda na ovim prostorima, koji 13. travnja nastupa u zagrebačkoj Tvornici kulture, pretresli smo brojne teme.

Hoće li vaš nastup u Tvornici kulture biti putovanje kroz karijeru grupe ili ćete se više orijentirati na zadnji album?

Svirat ćemo vjerojatno četiri, pet pjesama s novog albuma, a ostali dio koncerta bit će favoriti iz cijele karijere benda.

Kako vam danas izgledaju klinci koji dolaze na koncerte Orgazma? Što se promijenilo u odnosu na nekadašnje generacije?

Pa izgledaju mi okej i raduje me da vidim klince, jer to znači da naša muzika komunicira s ljudima koji su rođeni dosta prije nego su nastale neke naše pjesme. Ono što je možda različito, a možda i nije, to je da za nas to nije bila samo muzika. Gutali smo to kao nekakvu filozofiju, stil života, gotovo kao religiju.

Godi li vam to kad vidite da vaša glazba nije ostala zarobljena u vremenu i da nove generacije i danas vaše pjesme drže relevantnim djelima rock'n'rolla?

Da, naravno. Ali moram biti iskren, da me je netko prije 35 godina pitao mislim li da će se to dogoditi, sigurno bih mu rekao da hoće. Uvijek sam imao jak unutarnji osjećaj da je to što radimo uglavnom bilo ispred vremena i da će tek ljudi budućnosti to moći shvatiti na pravi način.

Svih 40 godina, koliko bend postoji, u kontinuitetu svirate koncerte i radite novu glazbu. Kakav je osjećaj biti jedan od najdugovječnijih sastava na ovim prostorima?

Trenutno smo u 39. godini postojanja. Svakako sam doživljavao sebe kao nekog tko će se ovim poslom baviti čitav život, još od rane mladosti. Naravno, nisam mogao biti siguran u to, kao ni da će Električni orgazam postojati tako dugo. Eto, sad kad pogledam unazad, izgleda da smo mi jedni od rijetkih koji su toliko opstali.

Prošle godine album 'Gde smo sad' kritika je proglasila vašim najboljim u zadnjih 30 godina. Koliko vam to godi, a koliko stvara pritisak za sve buduće što ćete raditi?

Pa ne stvara pretjerani pritisak, nije to naš prvi ili drugi album. Imali smo mi već nekoliko legendarnih albuma u karijeri, a i nismo više klinci. Naravno da godi kad vidiš da kritika i publika pozitivno reagiraju, ali nije to najbitnije. Najvažnije je da je bend zadovoljan onime što je napravio. Bilo je albuma koji nisu tako dobro prošli, ali smo mi njima bili zadovoljni.

Gdje je po vama rock'n'roll danas u odnosu na razdoblje u kojem ste vi počinjali?

Pa, kao što već rekoh, nekad je to bilo puno više od nekog žanra muzike. Danas mi se čini da nije tako, da se sve pretvara u industriju zabave. Može biti da je to zbog mojih godina, ali čini mi se da novi bendovi više ne znaju napraviti tako jake i snažne pjesme. I domaći i strani bendovi.

Što je tada bio glavni pokretač za muziku i energiju koju ste stvarali, a koji je sada i koliko je bunta danas još uvijek u vama?

Pa nije bunt nikad bio moj glavni pokretač, to se povremeno događalo. Kao klinac zaljubio sam se u tu magiju rock'n'rolla, u tu vibraciju, u tu energiju koja me toliko ispunjavala.

To je vrijeme bilo obilježeno sloganom 'seks, droga i rock’n’roll'. Koliko je droga odredila vaš životni put i ostavila traga na vama, ali i glazbi?

Nisam siguran koliko je to bilo bitno, niti da je utjecalo na kvalitetu pjesama. Jednostavno smo eksperimentirali sa svime što nam se našlo na putu, a činilo se zanimljivo. Sad kad gledam na to, čini mi se da je to prije svega bio hedonizam. Bilo je i inspiracija, ali i mnogo drugih stvari inspiriralo nas je.

Kako se nosite s odlascima kolega Čavke, članova EKV-a, Vlade Divljana, Dina Dvornika, Sonje Savić...?

To je normalan dio života i sasvim je sigurno da će svatko tko se rodio jednog dana i umrijeti. Naravno, kad ode netko tko ti je blizak, onda si više pogođen, ali to je prije svega zbog vezanosti. Patimo ne zato što su sve stvari prolazne, već zato što ne želimo pogledati toj činjenici u oči, što izbjegavamo sagledati istinu o tom zakonu prirode.

Postoji li nešto iz prošlosti zbog čega se kajete?

Ne, svaka stvar se dogodila baš kao što se i trebala dogoditi. Čak i neugodna iskustva su korisna, vjerojatno i više od ugodnih. Jer tek kad imamo problem, mi se mentalno razvijamo i napredujemo, to nas onda popne na neki viši nivo razumijevanja. Da nema teških iskustava u našim životima, bili bismo na mentalnom nivou amebe.

Godinama ste u budizmu. Kada ste ga otkrili i što je u budizmu pozitivno utjecalo na vaš život?

Otkrio sam ga 21. lipnja 2012. godine. Tad sam pročitao neku knjigu u kojoj su bile osnove toga što je podučavao Buda. Budizam je u potpunosti promijenio moj pogled na svijet oko mene i u meni. Shvatio sam da je sve u mojim rukama, mislim na kvalitetu življenja, da ne ovisi o nekakvom višem biću, sreći, nesreći. I dao mi je sustav vježbanja uma. A u kakvom stanju je naš um, o tome ovisi kako mi doživljavamo svoj život.

Svakodnevno meditirate. Koje su dobrobiti meditacije i utječe li osim na vas i na vašu okolinu?

Da, meditiram svaki dan - otkad sam prvi put meditirao, nisam preskočio nijedan dan. To je jednostavno mentalna higijena, kao što moramo prati zube, kupati se itd., isto tako je bitno pročistiti svoj um, a svakakvog se smeća tamo skupi i što više godina imamo, to je teže. Sigurno da to utječe na moje odnose sa svima s kojima sam u kontaktu - puno sam pitomiji nego prije. Prije sam ponekad bio poput nekakve divlje životinje i stvarao sam i sebi i drugima nepotrebnu tenziju i probleme.

Kakav je vaš stav o političkom angažmanu javnih osoba? Može li se umjetnik na taj način angažirati i ostati svoj?

U ovom trenutku mislim da je to jako teško. Politika je jedna od najprljavijih stvari koje su ljudi izmislili. Nemoguće je upasti u septičku jamu, a ne umazati se govnima. Povremeno u prošlosti pokušavao sam to ne raditi, a i nekad je to bilo neophodno, kao u slučaju antiratnog benda Rimtuti Tuki, kad je trebalo glasno reći NE ratu koji se zahuktavao. Ali nažalost, u mnogim drugim slučajevima bio sam izmanipuliran, tada mi to nije bilo jasno, ali sada jest.

Kako vam je kao rock glazbeniku funkcionirati u sadašnjoj Srbiji?

U redu je, a najteže je bilo devedesetih godina. Tada smo bili kao u nekakvom getu, nismo mogli nikamo putovati i svirati, ili skoro nikamo. Naša velika sreća je to što sviramo po cijeloj regiji, koja se nekad zvala Jugoslavija, i što nas ljudi svuda vole i zovu. Ustvari, mi smo sada postali internacionalni bend, što nije loše.

Kasno ste postali otac, u 47. godini. Je li vam žao što niste ranije?

Da, postao sam otac u 47., ali i prošle godine, dakle drugi put u 57., a dobio sam kćer. Meni je to sve normalno i okej, stvari se nekako odmotavaju same od sebe u našim životima. Mislimo da smo mi ti koji kontroliramo situaciju, ali to je velika zabluda i iluzija. Sve se to nekako dogodilo samo od sebe, kao i većina drugih stvari.

Kakav ste tata - strog, tolerantan, frend?

Ne, nisam strog, vrlo sam tolerantan. Ali mislim da su djeci ipak potrebni disciplina i red, samo što to nikad ne provodim silom i pokušavam objasniti zašto je nešto korisno, a nešto drugo štetno.

Vi ste jedinac. Kako je bilo odrastati tako i kako ste se nosili s predrasudom da su jedinci uglavnom razmaženi?

Da, odrastao sam kao jedinac i dijelom sam bio razmažen, pretpostavljam. Ali također sam dijete iz braka koji je bio u raspadu, pa sam malo živio s mamom, malo s tatom. A onda je tata umro kad sam imao 15 godina. Bilo je tu raznih faktora i situacija i nije bila dominantna ta situacija razmaženog djeteta koje može raditi što god hoće.

Mnogi glazbenici imaju svoje rock memoare. Možemo li to očekivati od vas?

Ništa nije nemoguće. U ovom trenutku ne planiram ih, ali može se dogoditi da u nekoj budućnosti poželim napisati takvo nešto. Inače volim čitati takve knjige.