‘Ovo je iskustvo bilo poprilično teško za mene i koljena me ubijaju čak i pet mjeseci nakon što je završilo snimanje’, otkrila je 71-godišnja glumica Meryl Streep, zvijezda novog Netflixova mjuzikla ‘The Prom’. Svoju karijeru započela je u 70-im godinama prošlog stoljeća, a i danas, unatoč poznim godinama, svaku svoju ulogu prihvaća ozbiljno. Tako je bilo i s ovom, za koju je imala i fizičke pripreme:

‘Plivala sam svaki dan milju, i tako pet puta tjedno, što mi je doista pomoglo samo kako bih naučila pravilno disati i pripremiti pluća za velike udahe.’

Za svoj je trud nagrađena prestižnim nagradama, a još danas drži rekord s nevjerojatnom 21 nominacijom za Oscara. Ipak, kako kaže, ta priznanja joj još uvijek nisu dosadila: ‘Kako bi vam dosadila priznanja za vaš rad? Da znate da je netko primijetio i da netko cijeni ono što radite.’

Mary Louise Streep rođena je 22. lipnja 1949. godine u Summitu, New Jerseyju, kao kći umjetnice Mary Wilkinson Streep i farmaceuta Harryja Williama Streepa Jr. Odrastala je s dvojicom mlađe braće, Harryjem Williamom III i Danom Davidom, koji su, baš poput nje, postali glumci. Njezini su roditelji potomci europskih imigranata, s očeve strane vuče korijene iz Njemačke i Švicarske dok s majčine ima britanske, njemačke i irske korijene. Zanimljivo je i to da je jedan od njezinih pradjedova s majčine strane, Lawrence Wilkinson, bio jedan od prvih doseljenika na Rhode Island iz Europe.

Za njezin je put zapravo najzaslužnija majka jer je od najmlađe dobi poticala svoju kćer i usadila joj prijeko potrebno samopouzdanje. ‘Uvijek mi je govorila: ‘Meryl, ti to možeš, ti si najbolja. Možeš napraviti sve što zamisliš. Ako si lijena, nećeš ništa napraviti, no ako se fokusiraš na cilj, možeš postići što god poželiš.' I ja sam joj vjerovala.’

Iako je Meryl Streep bila prirodno introvertirana, upravo zahvaljujući majci to se s vremenom promijenilo, a i kada joj je trebao poticaj, uvijek bi nju zvala za savjet. Glumica je odgajana kao prezbiterijanka u New Jerseyju, a već je u najmlađoj dobi dobila priliku da svoj glumački talent pokaže na pozornici. Dobila je ulogu Louise Heller u predstavi ‘The Family Upstairs’.

Godine 1963. obitelj se preselila u Bernardsville, u kojem je Meryl pohađala srednju školu, a mnogi je se sjećaju kao ‘štreberice s naočalama, velikim ustima i čudnom kosom’, kojoj samopouzdanja nije nikada nedostajalo.

Kada je imala 12 godina, dobila je priliku pjevati u školskoj priredbi, zbog čega je pohađala sate opernog pjevanja kod Estelle Liebling. Iako je imala sluha i talenta, tog se perioda nerado sjeća: ‘Pjevala sam nešto što nisam ni razumjela ni osjećala i to mi je bila najvažnija lekcija - da ne radim ono u čemu se ne osjećam dobro.’ No tek je nakon četiri godine smogla hrabrosti to prekinuti. U školi je bila jedna od navijačica školskog tima, popularna cheerleadersica, a kao maturantica proglašena je i kraljicom te godine.

Iako je glumila u mnogim školskim predstavama, ljubav prema glumi i kazalištu rodila se tek 1969., kada je dobila ulogu u predstavi 'Miss Julie', kojom je toliko oduševila publiku da se o njoj danima pričalo na kampusu fakulteta Vassar. Tadašnji profesor glume Clinton J. Atkinson zapisao je: ‘Mislim da nitko nikada nije savjetovao Meryl kako da glumi. Ona je sve naučila sama.’

Već je tada bilo jasno da je pred njima nevjerojatan talent, a uskoro je pokazala i svoje znanje skidanja stranih naglasaka, ali i umijeće brzog učenja tekstova. Nakon što je 1971. diplomirala, prijavila se na Yale School of Drama i, naravno, prošla. Kako bi plaćala fakultet, radila je kao konobarica, ali i stenografkinja, glumeći u mnogim kazališnim predstavama. Dapače, prihvaćala je sve, preforsirala se i iscrpila te zaradila čireve, zbog čega je čak razmišljala da odustane od glume i prebaci se na pravo. Na svu sreću, to se nije dogodilo, a njezin uspjeh bio je gotovo nevjerojatan.

Nakon što je dala gotovo sve što je mogla na ‘daskama koje život znače’ Meryl Streep odlučila je novu priliku potražiti na filmu i nije pogriješila. Nagrade i priznanja počeli su se nizati, a neki od filmova, poput ‘Kramer protiv Kramera’, ‘Sofijin izbor’ i ‘Željezna Lady’, u konačnici su joj donijeli nagrade o kojima sanja svaki glumac - Oscare. Ono zbog čega je oduvijek bila posebna je i to da se odlično snašla u apsolutno svim žanrovima - od drame preko komedija sve do mjuzikala - zbog čega je smatraju jednom od najboljih glumica svih vremena.

Kada je riječ o filmu, sve je počelo 1977. ulogom u drami ‘Julia’, da bi već godinu kasnije stala nasuprot Roberta De Nira i Christophera Walkena u ‘Lovcu na jelene’. Za tu je ulogu zaradila i svoju prvu nominaciju za Oscara, a iste godine osvojila je i prvi Emmy za ulogu u filmu ‘Holokaust’. Godine 1979. uloga žene koja ostavlja svoju obitelj da bi se vratila i borila za skrbništvo nad sinom u ‘Krameru protiv Kramera’ obilježila je i nju, ali i Dustina Hoffmana, koji je s njom glavna zvijezda filma, za što je nagrađena Oscarom.

Paralelno s uspjehom u filmskom svijetu dogodila joj se i ljubav. Dok je radila na Shakespeareovoj drami ‘Mjera za mjeru’, Meryl Streep izgubila je glavu za glumcem Johnom Cazaleom, a koji je u ‘Kumu’ glumio Freda Corleonea. Ljubav je bila obostrana te su uskoro počeli zajednički život. John joj je obećao kako će je, čim dobije prve slobodne dane, oženiti.

Oboje su dobili uloge u filmu 'Lovac na jelene', a onda im se svijet srušio. Johnu Cazaleu dijagnosticiran je rak pluća koji je bio u terminalnoj fazi i već se raširio po tijelu, a iako su ga čelnici producentske kuće htjeli izbaciti iz filma, ostao je snimati samo na inzistiranje Meryl Streep. Kako bi mu izašli u susret, na kraju su upravo njegove scene snimane prve, dok je još uvijek mogao normalno funkcionirati.

Sa završetkom snimanja Cazale je hospitaliziran, a u bolnicu se s njim uselila i sama Meryl. Nažalost, premijeru filma nije dočekao te je umro u 43. godini života. Pokraj njega je bila Meryl, koja se nije mogla suočiti s time da ostaje bez ljubavi svog života te se bacila na njegova prsa i stala ga dozivati. U tom trenutku Cazale je ponovno otvorio oči i rekao joj da će sve biti u redu.

Njegova smrt dotukla je slavnu glumicu i jednostavno nije mogla ostati u stanu u kojem su zajedno živjeli. Tada joj je prijatelj njezina brata Don Gummer ponudio svoj stan da u njemu živi dok ne stane na noge jer je on u to vrijeme putovao svijetom.

'Meryl je bila u groznom stanju zbog Johnove smrti, a ovo je bio jedini način da joj barem malo pomognem. Ubrzo sam shvatio da sam se zaljubio u nju', priznao je kasnije Gummer. Čini se kako je ljubav bila obostrana jer se, na iznenađenje svih, samo šest mjeseci kasnije, u rujnu 1978. godine, par i vjenčao. Vjenčanje je održano u vrtu njezine obiteljske kuće.

'Naravno da nisam preboljela Johnovu smrt, no morala sam nastaviti živjeti, a Don mi je pokazao kako’, rekla je Meryl Streep, a svojedobno je to potkrijepila riječima:

‘Neki su ljudi ludi za religijom, neki za poslom, neki za slavom, neki za materijalnim dobrima. Ja sam uvijek bila luda samo za osnivanjem obitelji. Oduvijek sam težila pronaći pravog čovjeka s kojim ću osnovati meni tako svetu zajednicu. Nikad nisam mogla zamisliti to da živim sama.’

Ponude za film samo su se nizale i činilo se kako su sve rađene upravo za nju. Još je jednom osvojila Oscara 1982. godine za ulogu Poljakinje koja je preživjela nacistički logor u ‘Sofijinom izboru’, a ništa lošije nisu bile ni uloge koje su se nizale.

S godinama je stekla reputaciju briljantne glumice s kojom svi žele raditi iako je mnogima prva asocijacija na njezino ime bila ‘teški’, pomalo depresivni filmovi. Upravo zbog toga Meryl Streep se tijekom 90-ih odlučila na zaokret, pa je tako glumila u mnogobrojnim komedijama, ali i avanturističkim filmovima. Nažalost, kritike joj nisu bile sklone, stoga se ubrzo vratila dramama, u kojima je mogla pokazati svu svoju nadmoć.

Tada su stigle njezine uloge u ‘Mostovi okruga Madison’, ‘Marvinova soba’, ‘Sati’…

Potom je stigla 2003. i njezina 13. nominacija za Oscara za ulogu u filmu ‘Adaptacija’, čime je s trona skinula Katherine Hepburn, glumicu koja je do tada držala rekord s 12 nominacija za Oscara.

Onda je stigao ‘Vrag nosi Pradu’, mjuzikl ‘Mamma Mia!’ pa ‘Sumnja’, a 2011. godine još jedan Oscar, kao i osmi Zlatni globus, i to itekako zaslužen, za ulogu Margaret Thatcher u filmu ‘Željezna lady’.

Još jedna zanimljivost vezana uz Meryl Streep je i ta da su na njezin šarm pali mnogi njezini kolege s kojima je snimala filmove. Prvi u nizu bio je Dustin Hoffman iako je njihov prvi susret bio daleko od idealnog. Bilo je to na audiciji za predstavu na Broadwayu koju je Hoffman režirao, a na koju je Meryl došla kao studentica glume. Umjesto da se rukuju, on je Meryl primio za grudi, što se njoj niti najmanje nije svidjelo i to mu je jasno dala do znanja.

Meryl mu to nikada nije zaboravila, a čini se kako joj je on odlučio vratiti sve na snimanju filma ‘Kramer protiv Kramera’. Tada je Hoffman samovoljno izmijenio scenarij te ju je ošamario, ali i na uho joj šapnuo ime njezinog netom preminulog ljubavnika.

Sam Hoffman nakon svega branio se izjavama da je bio zaljubljen u Meryl i da joj je time htio skrenuti pažnju na sebe, no ona tu njegovu teoriju nije prihvatila. Dapače, o njihovu odnosu progovorila je i u jeku kampanje #MeToo.

Osim Hoffmana, u nju je bio zaljubljen Jack Nicholson, s kojim je 1986. snimila ‘Ljubavnu boljku’. Za razliku od Hoffmana, u svojoj je zaljubljenosti bio otvoren i svim se silama trudio osvojiti je. No ona je odolijevala, a kada je prekršio svaku mjeru, izbacila ga je iz hotelske sobe. Tada se zakunula da više nikada neće snimiti neki film s njim, i toga se držala do danas.

No jednom kolegi, a koji nije John Cazale, nije odoljela. Riječ je o Robertu Redfordu, s kojim je snimila klasik ‘Moja Afrika’. Kemija između njih dvoje bila je nevjerojatna - kako na ekranu, tako i izvan njega, a iako se šuškalo da bi se mogli vjenčati u stvarnom životu, to se nije dogodilo. Ipak, priznala je javno kako se upravo on, od svih njezinih filmskih partnera, najbolje ljubio.

Ipak, sreću je pronašla u zagrljaju Dona Gummera, s kojim ima četvero djece - sina Henryja i kćeri Marnie, Grace i Louisu. A upravo je njemu zahvalila 2012., kada je osvojila Oscara za najbolju žensku ulogu.

'Prvo ću zahvaliti Donu, jer ako zahvalim suprugu tek na kraju, izrezat će ga iz govora onom glazbom koju puštaju, a ja želim da se zna da sve što imam i što sam postigla u životu imam upravo zahvaljujući njemu.'

U mnogobrojnim intervjuima uvijek bi naglašavala kako su oni samo normalan par te kako je sretna što ju on toliko voli unatoč njezinom karakteru i tome kakva ponekad zna biti.

'Mislim da smo uspjeli zato što je on čovjek koji ne govori puno. Ja sam ta koja konstantno održava glasnoću u našem domu. On je taj koji pažljivo sluša, a potom se zatvara u svoju sobu kako bi radio. Isto tako, voli me upravo takvu kakva jesam - željnu i hiperaktivnu, pa čak i u ovim godinama.'

Upravo obiteljski život i odgoj djece daleko od očiju medija i javnosti ono je o čemu je Meryl Streep oduvijek maštala. Uz Dona Gummera to je i pronašla.

'Sretni smo što smo pronašli jedno drugo. Naš brak, djeca i njihova budućnost predstavljaju odluke koje smo donijeli. Možemo pripisati sreći to što su naši životi dovoljno fleksibilni da se možemo prilagoditi potrebama onog drugog. Mislim da je u braku presudno slušati partnera i svoje bližnje, djecu, supruga, prijatelje, majku, oca. Slušanjem ćete naučiti sve što treba o životu.'