Ne glumim nimalo, a ako nekome zvuči strogo to što seciram pojedino jelo, žao mi je što je tako. Cilj mi je komentirati sva jela. Rijetko se događa da ne želim kušati jelo i da nemam što za reći. Ako i nemam što za reći, to znači da je kandidat ponovio grešku tisuću puta. Kod mene zaista nema glume.

Postoje dani kad vam ništa na stolu za kušanje nije dobro, no već sutradan ste više nego zadovoljni jelima pred sobom. Jesu li za to zaslužne oscilacije među kandidatima ili postoji doza svjesne 'provokacije'?

U jednu ruku da, riječ je o svjesnim provokacijama, a u drugu ruku i jela osciliraju. I sam sam se pitao je li greška u meni, no tada sam se konzultirao s kolegama u žiriju koji su primijetili istu stvar.

Osjetite li, možda, pokatkad da ste pretjerali pa se sutradan 'vadite'?

Ponekad možda čak i da. Iako se tako možda ne čini, ja sam često i sam prema sebi prilično kritičan, tako da sam se nekoliko puta propitivao jesam li učinio dobru stvar. Sve u svemu, zadovoljan sam načinom na koji radim u Masterchefu. Želja mi je prenijeti poruku da, uz malen trud, kuhanje ne treba biti bauk, već vrijeme u kojem treba uživati. Ako je to ponukalo gledatelje ispred malih ekrana da krenu i sami kuhati – mogu zaista biti zadovoljan.

Kod nekih, koji su ušli u uži izbor, da.

U čemu su kandidati 'najtanji'?

Možda u jednoj jako bitnoj stvari – poznavanju potencijala namirnica koje ih okružuju. Često su jela koja su kandidati kuhali bila 'igranje na sigurno' i već viđeno, dakle ispod razine nekoga tko pretendira biti profesionalni kuhar. No uzimam u obzir okruženje u kojem su se kandidati nalazili, kao i činjenicu da svatko od nas uči i razvija se dok je živ.

U triju žirija Mate i vi ste u prvom planu, no dojma sam da u ključnim odlukama čekate Radovanovu odluku. Postoji li glavni u ključnim odlučivanjima?

Svatko od nas ima svoje mišljenje i usmjerenje, temeljeno na različitim poslovnim i karijernim iskustvima. Mislim da je kombinacija nas trojice dobra - svatko sa svojim pogledom na rezultate kandidata. Mislim da 'glavnog' nema. Barem ja to tako vidim! Ako imam nekome nešto za reći, nestrpljiv sam da to kažem.

Prije nekog vremena objavljeno je u medijima da ste Marku Palfiju dali priliku da radi u vašemrestoranu, no i u odnosu s njim ste počesto vrlo strogi. Je li to zbog potencijala koje ste prepoznali u njemu ili zaslužuje strogu riječ?

Tijekom emisije sam vidio da Palfi ima potencijal i zbog toga ga više kritiziram. Smatram da će to uroditi boljim plodom.

Imate li tremu kad podučavate kandidate i kuhate pred njima?

Nema treme, već sam pod većim stresom pred kamerama, nego u kuhinji. Riječ je o svojevrsnom pritisku da ništa ne preskočiš, već u najboljoj mjeri sve preneseš.

Ove ste godine prilično strogi i prema gostujućim kuharima. Koliko vam je teško kritizirati jela kolega (koje su s razlogom pozvane u emisiju)?

Ja sam samo iskren. Strog sam bio prema kuharima u čijim jelima nisam vidio ideju i smjer kojim idu. Uzimao sam u obzir to što su osmislili kao jelo i što su koristili kao namirnicu, ne samo izvedbu.

Je li vam iskustvo u Masterchefu pokazalo da se u Hrvatskoj dobro amaterski kuha ili slabije no što ste mislili?

Znam da postoji i bolje. Naime održao sam niz tečajeva s amaterskim kuharima i znam koliko mogu. Neke stvari koje sam vidio u tim prilikama nisam vidio kod kandidata.