Tončica Čeljuska u svemu je predana i strastvena, bilo da se radi o poslu, dobrim štiklama, putovanjima, serijama koje prati ili pak svakodnevnim životnim izazovima. Mnogima je omiljeno lice s malih ekrana, no osim uspješne televizijske karijere, mnogi rado prate njene priče posvećene raznim crticama iz života, a u novije vrijeme pratiteljima na Instagramu dijeli korisne savjete o odnosima, komunikaciji, kao i uvide o pravilima osobnog rasta i razvoja koje je stekla prije svega kroz osobno iskustvo, ali i polazeći brojne edukacije od life coachinga do NLP-a u posljednjih desetak godina.

Emisija je nedavno krenula. Što gledatelji mogu očekivati u ovoj sezoni?

Emisiju smo redizajnirali, izišli smo iz studija, gosta smo smjestili u grad i prostor u kojem živi i pokazali ga u nekom momentu njegove svakodnevice. Još uvijek je to razgovor koji se referira na životnu priču sugovornika, ključne trenutke njegove karijere, njegove vrijednosti i stremljenja. I dalje je spektar gostiju jako širok i raznolik, primjerice intervju s glumačkom legendom Svetlanom Bojković ili onaj s plivačkom maratonkom Dinom Levačić. Dijametralno suprotni načini života, potpuno različita zanimanja, različite vrijednosti i motivacije, ali i jedna i druga su autentične i zanimljive osobnosti koje su 'u svom filmu' te obje rade razliku u svom i životima ljudi oko sebe.

Kako izgledaju pripreme za emisiju? Opišite nam malo što se odvija behind the scenes.

Doista je ono što iziđe na ekranu epilog iza kojeg je puno rada ekipe, a koja je sa mnom od početka. Spomenula bih režiserku Mirenu Stijačić, kao i novinarke Paulu Bobanović i Koraljku Maričić, koje su također dale velik obol. Mora se puno toga tražiti i istražiti oko gosta, a prikupljanje fotografija, videomaterijala i arhive o sugovorniku sastavni je dio procesa. Kada sve to imam, slijedi priprema razgovora kojim želim predstaviti osobu onakvom kakva jest, ali i naglasiti ono što smatram bitnim da čuje publika.

Odradili ste brojne razgovore, ugostili brojne osobe. Tko vam je zbog nečeg posebno prirastao srcu?

Svatko ima svoju priču, gotovo svi moji sugovornici su me nečim iznenadili, pa i inspirirali, ali ako baš moram birati, sjetila bih se Zdravka Čolića jer je toliko jednostavna osoba, a istovremeno izvanserijski gospodin pun strpljenja za svoje obožavatelje koji su ga salijetali i po našim televizijskim hodnicima. A najveća je zvijezda. Takve su i Tereza Kesovija i Gabi Novak, to je ta stara škola.

Zašto baš televizija? Što za vas predstavlja taj medij?

Nemam baš tako jasan odgovor, ali recimo da je u doba u kojem sam ja krenula televizijskim putem to bio definitivno najmoćniji medij, to je bilo doba ekspanzije televizije. Nije tada bilo interneta, društvenih mreža. Magija te mistične kutije koja govori i mene je davno prilijepila za ekran. Prilika da stvaram program i radim upravo u tom mediju tada je bila zaista prava privilegija. Sada pomalo televizija gubi primat jer su internetski mediji i mreže preuzeli svakodnevicu, ali još uvijek zajedničko okupljanje pred televizorom, kada gledamo neki dobar film ili utakmicu, ne može zamijeniti 'buljenje' u smartfon, pri čemu je svatko zapravo izoliran od drugih, a navodno je povezan sa svima. Mislim da je to opasna varka, čije ćemo posljedice tek sagledavati.

Televiziju pak gledamo u miru svog dnevnog boravka, to je vrijeme za sebe, za obitelj, za komentare… to je postala gotovo intimna tema, možemo se pomalo i definirati po tome. Reci mi što gledaš i reći ću ti tko si.

Da možete početi ispočetka, biste li bilo što promijenili u svom pristupu i odnosu prema poslu?

To je kao da me pitate bih li bila netko drugi. Čovjek radi ono što misli da je u danom trenutku pametno i korisno, funkcionira sukladno iskustvu i karakteru, ali naravno kroz život se mijenja. Ona koja sam nekad bila danas više nisam. I u životu i u poslu. Neke stvari danas me manje stresiraju, imam više iskustva i ne primam toliko srcu mišljenja drugih. To dolazi s godinama. Moj odnos prema poslu uvijek je bio štreberski, ne volim površnost, takva sam i nekad i sad.

Pred kamerama uvijek treba imati nasmiješeno lice, no dani nisu uvijek takvi. Ipak, oni koji vas poznaju posvjedočit će da uvijek zračite pozitivom. Kako to uspijevate? Kako se nosite s manje lijepim danima, negativnim komentarima i sl.?

Pozitiva je gotovo prohibirana riječ jer je u doba new agea nametnuta kao neka ultimativna mantra. Naravno da čovjek ima i dobre i loše dane, naravno da svaki život ima svoje uspone i padove. Ima osobnosti koje su vedre, ima onih koji su melankolični i takvi sigurno različito doživljavaju svijet oko sebe. Međutim ono što ja biram kao pristup životu je konstruktivan stav koji me uvijek potiče u smjeru rješenja i nade u neko bolje sutra. Vjerujem da uvijek postoji izlaz, postoji izbor. Postoji puno dobrih stvari u našim životima na kojima možemo biti zahvalni, ali mi ih počinjemo uzimati zdravo za gotovo, kao da nam to samo po sebi pripada. Ali ništa nam ne pripada… Već smo bili svjedoci da se u jednom danu sve može promijeniti - potres ili rat i sve se pretvori u prah i pepeo. Ali čak i u tim situacijama svjedoci smo herojskih djela, ljudi koji nam vraćaju nadu i smisao. Kad bismo malo više zbrajali životu vrline, a ne mane, bili bismo puno sretniji.

Imate li svoju afirmaciju, motivacijsku poruku, neku tehniku koja vam pomaže u stresnim situacijama?

U stresnim situacijama najviše mi pomaže molitva. Tada dobijem pouzdanje i sigurnost da netko veći od mene barem krajičkom oka gleda, što mi zaista pomogne, ali i okrene situaciju na dobro. Slušam i afirmacije, i to je korisno jer time mijenjamo neke negativne paradigme koje imamo i reprogramiramo podsvijest, a koja je najčešće osnovni uzrok naših posrtanja. No svatko ima svoj način i to je u redu. Bitno je što radi za vas.

U posljednje vrijeme počeli ste na Instagramu koristiti znanje stečeno kroz edukacijski program 'Postani life coach' te usavršavanje kod psihoterapeutkinje, prof. dr. Nade Kaiser, u vidu videosavjeta i poruka. Reakcije pratitelja su sjajne. Što vas je potaknulo da krenete s time?

Jednostavno je. To su sadržaji koji su i meni vrlo interesantni na Instagramu jer pratim čitav niz psihoterapeuta, motivacijskih govornika, life coacheva. Meni osobno nekad nekakva zgodna misao baš sjedne, objasni mi neku moju situaciju, odjednom mi se nešto razjasni. Što su stvari jasnije – manje nas bole, a istina oslobađa. Danas mnogi nemaju ni vremena ni živaca čitati stručne knjige i proučavati takve teme i onda ih barem malo zaintrigira neka zanimljiva opservacija na mrežama. Iako je za mene dosta prirodno da se obraćam u kameru na mobitelu, jer upravo to radim čitav život, ovaj iskorak ipak je zahtijevao izlazak iz zone komfora, jer to je izlaganje mog vrijednosnog sustava, ali i osobnih iskustava i spoznaja. Ali volim nove izazove i vidim da ljudi rezoniraju s onim što govorim.

Iza mene je nekoliko ozbiljnih edukacija, pročitala sam i proučila more literature te ako neki moj uvid i spoznaja o tome kako stvari funkcioniraju može nekome biti putokaz ili poticaj za razmišljanje - tko sretniji od mene. Međutim moja zadnja rečenica uvijek je ista – 'razmislite o tome', dakle ne uzimajte ništa zdravo za gotovo, pa ni moje 'savjete'.

Kada pogledate i osluhnete oko sebe, što vidite, što osjećate, kakva energija prevladava? Što mislite da je ljudima potrebno?

Ljudima je potrebno više mira, sabranosti. Trebamo se okrenuti jedni drugima s više interesa i uvažavanja, previše pričamo, premalo slušamo. I u toj buci više nitko ništa pametno ne razaznaje.

Koja je prva sljedeća stavka na vašoj to-do listi?

Stalno si postavljam neke ciljeve, puno je tu mjesta za napredak. Međutim pazim da ne budem prestroga prema sebi… polako, ništa što mi sljeduje neće pobjeći.

Njegujete li dijete u sebi? Na koji način? Što radite s velikim entuzijazmom?

S velikim entuzijazmom idem na koncerte, uživam u glazbi koju volim, a nitko sretniji od mene kada pročitam neku dobru knjigu ili roman. Putovanja su mi najveće veselje. Općenito sam osoba koja je radoznala i zainteresirana za nove stvari. Volim učiti i otkrivati novo, tako da vjerujem da je to dijete u meni još uvijek živo.

Niste osoba koja lako eksplodira, no ako se takvi trenuci i dogode, što ih može potaknuti?

Zaista sam dosta sabrana, teško me izbaciti iz takta, no postoje ljudi, i to u mojoj bližoj okolini, koji mi ipak povremeno testiraju živce. Ali i to shvaćam kao životni zadatak. Poslani su mi u život da bih se usavršila u razumijevanju i toleriranju drugačijih od sebe.

Ne volite previše govoriti o privatnom dijelu života, no otkrijte nam barem ponešto. Kako najradije provodite vrijeme s unučićima?

Moja unuka i unuk su predivni, a najveća radost, najbolja terapija i odmor je biti s njima nekoliko dana. Vrate me na one najbolje ljudske postavke i pokažu mi što je doista važno i koliko je život zapravo sam po sebi velik blagoslov.