Poznato televizijsko lice već preko dva desetljeća brižljivo gradi svoju karijeru u koju je upakirano mnoštvo emisija različitih formata. Kako je ranije izjavila Tončica Čeljuska smatra se privilegiranom jer je bila svjedokom različitih događanja i imala priliku razgovarati s glavnim akterima o različitim temama. Konstantnim radom na sebi slijedila je svoje ciljeve i profesionalni put. Kada se kamere ugase, uživa u svojim ženskim ritualima, druženju s prijateljicama, čitanju knjiga i gledanju serija. Jedna je od onih osoba s kojom kad dođete na intervju, zadržite se satima - duhovita, opuštena i svestrana, na svaku temu ponudi potpuno novu perspektivu.

Koji su sastojci ključni za dobar recept razgovora?

Prije svega, mora postojati povjerenje među sugovornicima. U komunikacijskim vještinama koje sam proučavala godinama, prvo je pravilo znati slušati. Ako imaš taj talent da slušaš ljude jer te zanima što imaju za reći, velika je vjerojatnost da ćeš dobiti kvalitetne informacije, bilo da govorimo o realnom životu ili u nekom televizijskom formatu. U komunikaciji je najvažnije slušati onu drugu osobu i kada bismo to znali, više bismo se razumjeli. Nažalost, ljudi vole više pričati nego slušati i u pravilu ih zanima samo vlastita priča, a ne shvaćaju da su tako zakinuti za puno iznenađujućih i zanimljivih spoznaja koje bi im olakšale život i popravile odnose. Ja volim znati, pa volim i slušati. Što se tiče razgovora u studiju, s gostima, važno je to zrcaljenje, da pratim priču i vidim što ona nosi. No prije svega, moram i dosta znati o onome s kojim razgovaram, što sve uopće ima za reći gledateljima. Jer to je ideja - ispričati gledateljima zanimljivu priču o čovjeku koji je preko puta mene.

Smeta li vam kad se više komentira vaš stil odijevanja više nego vođenje i uređivanje? Koliko jedna minica ili dekolte mimo pristojnih komentara o lijepoj pojavnosti voditeljice, trebaju biti predmet interesa? Je li to podcjenjivački, seksistički ili tipično balkanski pa se uz osmijeh niti ne osvrnete?

Kad si na televiziji, sve se komentira. Nakon toliko vremena već sam postala prilično otporna, razumijem da je to takva vrsta posla da si predmet razgovora među nepoznatima, u tramvaju ili frizerskom salonu. To su uostalom moji gledatelji, i to je cijena koju morate platiti kada ste na malim ekranima. Netko će komentirati kako izgledam, drugi kako govorim, treći jesam li uopće zanimljiva. Nadam se da će netko i pohvaliti. Ukusi su različiti, i svatko ima pravo na svoj doživljaj koji je ipak - subjektivan. Svatko je u svom filmu.

Mi smo profesionalci koji trebaju dati svoj maksimum, a ostalo ne možemo kontrolirati. Ono što može zasmetati je činjenica da se žene definitivno više kvalificira prema izgledu, godinama, modnom ukusu. Nitko ne propituje kilograme, a bome niti godine muških kolega, dok će primjerice o ženi rado pisati i koliko ima godina i kako izgleda. Muškarac je uvijek taj koji ima šarmantne sijede, no žena sa sijedim izrastom će vrlo vjerojatno biti proglašena zapuštenom! No, nije to samo balkansko, tako je i u Hollywoodu. Kako i zašto se takav obrazac uspostavio, to je već psihološko socijalna studija o trendovima i kulturi modernog doba. No da su žene pod većim pritiskom – to je sigurno.

Uvijek se oko uspješnih i izloženih ljudi u svom poslu nađe jala, zavisti, kuloarskih priča, nelojalne konkurencije. Kako balansirate između tih krajnosti u svom segmentu rada?

Pokušavam razumjeti ljude, pa u toj zavisti i jalu više vidim neku njihovu životnu tugu, nego njihovu zloću. Ljudi su u pravilu više nesretni, nego što su zli. Tko zna što njih muči, i kakve su ih nepravde zadesile? Vidim najčešće ljude koji nisu zadovoljni sobom, pa onda se bave drugima. Suprotno njima, ljudi koji su ostvareni unutar sebe i svojih života su tolerantni i ljubazni, ponizni, puno takvih sam upoznala i kroz svoj posao. Oni neostvareni, nezadovoljni su gorki, ponekad i okrutni. Tako da nije ni njima lako. Ako naletim u životu na one koji se na zlonamjeran način odnose prema meni ili mojim bližnjim, vrlo brzo se udaljim, živim po svom i idem dalje.

Ako se tu i tamo, katkad, nađe negativna kritika na vaš rad, kako reagirate?

Netko je jednom rekao - ne možeš se svima svidjeti - nisi Nutela. Šalu na stranu, potpuno mi je jasno da ljudi imaju svoje favorite među novinarima, urednicima, da preferiraju ovaj ili onaj stil razgovora ili scenarija. Uostalom, sto ljudi sto čudi. Kritika je dobrodošla ako je konstruktivna, ako dolazi od znalca to je besplatni konzalting. Uvijek ću prihvatiti dobar savjet ili ideju. No, na proizvoljne ocjene o mom poslu iz kojim iščitavam podcjenjivanje i mog znanja i moje osobnosti zbilja se nastojim ne obazirati. Da je ugodno čitati na taj način o sebi - nije - ali ta nelagoda srećom brzo prođe. Ipak sam ja velika cura. (smijeh)

Jedno ste od najprepoznatljivijih i najomiljenijih lica HRT-a. Tko su ljudi od kojih ste najviše naučili i koje ste gledali s posebnim poštovanjem?

Svakako bih prvog izdvojila Gorana Milića čovjeka koji je hodajuća enciklopedija, građanin svijeta, a još uvijek radoznao kao dijete. Njegova osobnost i karizma su neusporedivi. Tu je i genijalni Robert Knjaz čiji je pogled na život i njegove fenomene toliko drugačiji da bi bio u stanju o najdosadnijoj temi na svijetu napraviti uzbudljivi triler. Čudesna mašta i ljubav prema životu. Jedna Helga Vlahović je ostala nedostižan uzor, sa svojim znanjem, obrazovanjem i finoćom. Puno je njih koji su dali obol televizijskoj povijesti, meni osobno ove su kolege prava inspiracija.

Kako funkcioniraju mlađe generacije koje tek počinju? Kakav dojam ostavljaju na vas i koji savjet biste im dali?

Današnja generacija je odrasla online, manje su im čitali bajke, više su držali mobitele u ruci i igrali igrice. Društvene mreže su njihova realnost, sasvim drugačija i je i njihova percepcija i njihovo očekivanje. Brži su i traže prečice, nemaju vremena za duge razgovore ili formate, traži se sažetak i ključna poruka. To je novo doba, nisu ni bolji ni gori od onih nekada, jednostavno su drugačiji. Svatko vrijeme ima svoje uzuse, za 25 godina možda će umjetna inteligencija ili neki robot raditi posao novinara. Ne znamo još što nosi budućnost, no tehnologiju ne možemo zaustaviti. Rekla bi im da moraju imati uvijek širom otvorene oči i biti radoznali. Novinarstvo je nevjerojatno uzbudljivo, daje sjajne mogućnosti za učenje, mogućnost da svijet zaista i popravite ispravljanjem neke nepravde. Svakako je to više poziv, nego zanimanje.

Kako vam uspijeva biti tako dugovječna na televizijskim ekranima? A iskreno gotovo da fizički uopće i ne starite.

Na to pitanje nemam neki suvisli odgovor. Uglavnom radim svoj posao, čini mi se kao da je bilo jučer kada sam počela, a evo već je prošlo dosta godina. No podsjetila bih vas, mnogi moji kolege, pa i kolegice također imaju zavidan staž, i na našoj i drugim televizijama, ali opet - samo se žene pita…

Koliko televizijsko lice može trajati na sceni?

Goran Milić je živi primjer da su godine samo broj. I dan danas kada uzme mikrofon i kameru on će donijeti najbolju priču. Dakle, ne bih uopće to ograničavala. a RAI-u i BBC-u koji su primjer javnih televizija redom su na ekranima i žene i muškarci u najboljim godinama. Tako da bi moj odgovor bio: i na televiziji kao i u životu 'nije do lica, nego do srca'.

Što vas danas čini sretnom?

Čini me sretnom prije svega moja obitelj, moje kćeri i ponajviše moja unuka koju nažalost rijetko viđam , ali zahvaljujući tehnologiji stalno smo na video callu! Također sam veliki ljubitelj umjetnosti književnosti, glazbe i zaista me veseli otići na dobru predstavu, koncert.

Društvene mreže su moćan alat, ali imaju i svoje mane. Što je s onim negativnim aspektom, otrovnim komentarima koji se često mogu pročitati ispod objava?

Puno dobrih stvari vidim u društvenim mrežama. Biram ljude i sadržaje koji me zanimaju, pratim neke genijalne umjetnike koji me inspiriraju, kontaktiram ih i to smatram privilegijom. Kako bih drukčije došla u priliku da komuniciram na zidu svog omiljenog glumca i on to lajka. Recite da sam tinejdžerica, ali mene to veseli. S druge strane, dovoljno sam odrasla i dovoljno znam što je život i te fotošopirane živote shvaćam kao razonodu, a ne izvor frustracije. Razumijem i moje pratitelje i vesele me njihovi komentari. Otrovne komentare brišem jer ipak sam ja ta koja određuje pravila.

Koja je vaša oaza mira bez televizije, informacija...?

Moja najdraža oaza mira je villa moje drage prijateljice Renate Gubić na Murteru. Predivan vrt i bazen, odmor iz snova. Tamo se u par dana doslovno regeneriram, obožavam to mjesto koje ima jednu posebnu energiju. Također se najbolje regeniram i oporavim na putovanjima s prijateljima s kojima rado putujem i što je dalje putovanje, to je bolji odmor. Po mogućnosti preko oceana.

Ljubiteljica ste serija. Što trenutno pratite?

Trenutno po zna koji put gledam tursku seriju Sanjalica s mojim najdražim glumcem Canom Yamanom, i RAI-jevu seriju Makari čija se radnja zbiva na čudesnoj Siciliji koja mi je omiljena talijanska destinacija. Ima sjajnih serija, ali mora čovjek i raditi i spavati tako da ne stignem sve pogledati što me zanima.