Prvih godina glazbenici i publika bili su oduševljeni kad su Veljko Despot, Dražen Vrdoljak i Zrinko Tutić ustoličili Porin kao nagradu kojom će se umjetnici zasluženo nagraditi za svoj trud i uspjehe. No posljednjih godina kao da ta nagrada gubi na vrijednosti. Najupitnije je, čini se, glasačko tijelo. Cjelokupnu glazbenu produkciju ili barem veći dio nje profesionalno prati najviše nešto više od sto ljudi, glazbenih kritičara, radijskih urednika, novinara tiskanih i internetskih medija. Ostali, iako imaju veze s glazbom, ne poznaju dobro većinu onoga za što glasaju.

Jedan od naših najizvođenijih i najpopularnijih skladatelja u regiji, ali i inozemstvu, Tonči Huljić tijekom četvrt stoljeća, koliko postoji glazbena nagrada Porin, nije osvojio nijedan kipić, a sada je napokon progovorio o tome.

Dok se ne promijene okolnosti na Porinu, ondje, kaže, neće biti ni njega, ni Madre Badesse, ni Petra Graše, ni Magazina, ni Jelene Rozge, ali ni novih nada s kojima kreće, poput simpatične i talentirane Domenice Žuvele i ostalih izvođača koji svoja djela objavljuju pod okriljem njegove producentske kuće Tonika, kao ni njegovih drugih glazbenih suradnika.

'Dogodila se erozija sustava. Petar Grašo prije godinu dana nije dobio Porin za pjesmu 'Moje zlato', a Jelena Rozga ga je dobila za 'Bižuteriju' kad nije glasalo glasačko tijelo Porina, nego publika i urednici radijskih postaja, jer se radilo o Porinu za hit godine. Ona će uskoro dobiti nagradu jer ima najprodavaniji album, više od polucijenjenih i necijenjenih imena koja dobivaju Porin. Primjerice, Oliver Dragojević jedini put kada nije dobio Porina bilo je kad je pjevao moju pjesmu 'Dva put san umra'. Interesantno je da su te godine u konkurenciji bile uglavnom moje pjesme 'Baklje ivanjske', duet Doris i Mladena Bodaleca, i album Doris Dragović, 'Jedini', kao pjesma godine. Od tri nominacije dvije su bile moje. U kladionici sam se mogao kladiti da će dobiti ona pjesma koju nisam ja potpisao. To se ponavljalo iz godine u godinu. I onda sam rekao - dosta.

Takva situacija iznjedrila je formatirane radije koji su se, štiteći se od navale raznorazne krajnosti u glazbi, s jedne strane alternativne, s druge turbo hitova, branili izborom glazbe koji se opet oslanja na nekakve top liste, oficijelne, podoficijelne, nadoficijelne, ekstra top liste itd., koje su sve predstavljene kao relevantne, a govorimo o tržištu od jedva 3,8 milijuna stanovnika, koje se iz dana u dan smanjuje. Kao posljedica takve iskrivljene slike, u čijoj bazi stoji ova priredbica kod nas u Hrvatskoj, najbolje rade izvođači iz našeg susjedstva pa smo umjesto izvoznika kakvi smo bili do početka 2000. postali uvoznici. Imam tu sreću da 50 posto ljudi za koje radim funkcioniraju u cijeloj regiji. I to je ona klasična priča, mala bara - puno krokodila. Nisu bitne pjesme ni moja taština, nego to jednostavno znači - urazumite se', kaže skladatelj prisutan na glazbenoj sceni od 1979. godine.

'Nagrađuju se pjesme koje nisu drage publici niti imaju revalorizaciju osim u radijskom eteru. Dobili smo hrvatski hibrid i potpuno iskrivljenu sliku stvarnosti jer jedino u čemu smo mi Hrvati uspješni to je da smo uspješno uništili sve što nam je dala ova zemlja. Evidentno je to da trebamo krenuti ispočetka. Kako je u društvu, zemlji, tako je i u drugim institucijama. Imamo silne institute, udruge i nagrade, samo nemamo muziku. Ovdje je sve u rasulu. Glazba je uređena, ali uređen je i nogometni savez. Problem su ljudi koji biraju i oni koji vode, a svi se konstantno žale. Treba poskidati te iskrivljene slike stvarnosti. Mi Hrvati volimo živjeti po takvim slikama, a Porin je jedna od takvih stvari. Usporedbe s Grammyjem su smiješne jer se tamo nagrađuju oni koji su najviše prihodovali i doprinijeli biznisu. Ovdje su konstantno prisutni nukleusi. Zato mladima, generacijama koje su neopterećene, treba pustiti da stvaraju svoj svijet. Ovo što se sada događa je zastarjelo, loše i nepotrebno i to je iskrivljena slika', ističe splitski hitmejker.

Nije, kaže, prije htio čeprkati po tome da ne bi ispalo da je on taj koji ima neki interes.

'Meni ne treba nijedna nagrada, ja sam ih se nauživao, nemam ih više gdje ni stavljati, ne znače mi ništa. Znači, samo je muzika ona koja ostaje. Ako netko nakon ovoga počne razmišljati o stvarima koje sam rekao, onda ovaj moj korak ima smisao', poručio je Tonči Huljić.