Razmišljajući o Sanaderovom uhićenju, Šprajc je primijetio zabavnu emociju hrvatskog jala – znate ono: 'On je imao sve, ja sam imao samo dugove, a eto mu sada.' Remy pak tvrdi da je njegovo uhićenje dobar početak za sve ove ostale koji su gazili njegovim putovima.

Šprajc smatra da je sljedeći netko od ministara, dok bi Remy kolektivno poslala članove Vlade na poligraf, premda, kako kaže, svi oni tako uvježbano lažu da bi prevarili i poligraf.

Sanaderov bijeg u Salzburg Remy vidi i kao posljedicu pritiska pod kojim puca zatvor u Remetincu. Šprajc bi to riješio javno-privatnim partnerstvom u izgradnji zatvora.

Zanimljiv je i Šprajcov komentar vezan za pritiske u Dnevniku: kaže da ih za vrijeme Sanadera nije bilo, a 'nisam siguran da ih nema nakon Sanadera'.

Druga tema novi je hipsterski fenomen – 'sheconomy', odnosno vladavina žena u sferi profita.

Na pitanje jesu li cure napokon jači spol, Šprajc kaže da su se žene davno izborile za ravnopravnost, a sad se bore za vlast. To je čak i dobivena bitka, dodaje.

Remy smatra da se taj termin ne može projicirati na Hrvatsku, jer žene i muškarci ne zarađuju isto za isti posao. Ipak, kaže da sada zarađuje isto kao i njezin dečko, a Šprajc zarađuje nešto više, no, kako kaže, 'novac se troši onako kako žena kaže'.