Britanski Guardian je sastavio listu 100 najboljih serija u 21. stoljeću, a ovih deset našlo se na samom vrhu liste uglednog dnevnog lista.

10. Atlanta (2016. -)

Svaka epizoda ove serije priča svoju priču o planovima, nadama i snovima, glupostima, kiksevima i predrasudama Afroamerikanaca iz susjedstva na jedinstven i zabavan način, a serija žanrovski donosi vrlo širok spektar. Sa snovima o boljem životu bistri momak Earn Marks (Donald Glover) postaje menadžer svojem bratiću, talentiranom lokalnom reperu Paper Boiu, odnosno Alfredu, no uspjeh, život i identitet manje-više im je određen sredinom u kojoj žive - radničkom dijelu grada Atlante.

9. Peep Show (2003.-15.)

Popularna britanska serija najdugovječnija je komedija kanala Channel 4, a ostala je zapamćena po inovativnom načinu snimanja i zvučnim unutarnjim monolozima zahvaljujući kojima je bolno iskrena prema bolesnim muškim umovima. David Mitchell glumi Marka Corrigana, društveno neprilagođenog službenika, a Robert Webb djetinjastog zabušanta i nezaposlenog glazbenika Jeremyja Usbornea. Urnebesni dvojac neprestano je za dlaku prelazio granice dobrog ukusa i time si priskrbio vojsku obožavatelja.

8. Fleabag (2016.-19.)

U osvajanje publike mlada britanska spisateljica i glumica Phoebe Waller-Bridge krenula je s pozornice londonskog kazališta prije nekih šest godina, uz ne baš dobre prognoze kritike. Kritičari su bili u krivu, jer se Waller-Bridge ove godine vratila na pozornicu i rasprodala sve predstave. U međuvremenu je snimila dvije sezone istoimene serije 'Fleabag', sadcom koji je talentirana spisateljica i glumica upotpunila klasičnim britanskim začinima poput tuge, boli i raspada obitelji, a nije joj promaknula ni masturbacija na temu Obama.

7. Igra prijestolja (2011.-19.)

Unatoč prilično rasprostranjenom vapaju najzagriženijih fanova da se ponovno napiše cijela posljednje sezona, od Daenerysinog ludila do papirnate Starbucksove čaše zaboravljene na stolu, 'Igra prijestolja' je i dalje jedna od najvećih serija. A zaslužuje to zahvaljujući osam sezona u kojima je svoje obožavatelje prikivala za male ekrane raznim uzbudljivim momentima s dosta prolivene krvi i najboljim bitkama koje su mali ekrani do sada uprizorili.

6. U uredu (2001.-03.)

Iako nisu izmislili mockumentary, debi Rickyja Gervaisa i Stephena Merchanta je bio tako stilski uvjerljiv da je definirao neke detalje ovog podžanra komedije, a ljudi ih i gotovo dva desetljeća nakon premijere 2001. godine bljedunjavo pokušavaju imitirati. Čak ni tvorci serije svojim novim projektima nisu uspjeli dosegnuti uspjeh serije 'U uredu', i gotovo nevjerojatno i danas izgleda uspjeh koji su postigli tada relativno nepoznati Martin Freeman, Mackenzie Crook i Ricky Gervais.

5. Breaking Bad (2008.-13.)

Kad je riječ o dramama s antiherojima, nitko još nije uspio nadmašiti pad Waltera Whitea od povučenog učitelja kemije do kralj metha, a malo ih se uopće usudilo to i pokušati. Serija je poput Whiteove transformacije bila puna bezosjećajnosti i zlobe, a ono što je mnoge natjeralo da sate i sate provedu pred malim ekranima je Aaron Paul u ulozi Whiteovog nevoljkog partnera u zločinu Jessea Pinkmana, čija je otrcana humanost blještala u moralnom mraku poput svjetionika.

4. The Thick of It (2005.-12.)

Zanimljivo je kako bi na današnjem političkom spektru kukavice i kreteni poput Petera Manniona i Nicole Murrayja mogli biti uzor poštenja i mudrosti, ali u vrijeme emitiranja ova se britanska političko-satirična škakljiva komedija Armanda Iannuccija doživljavala kao kritika na sve nepravilnosti britanske politike. Serija nije koristila glazbenu podlogu ni nasnimljeni smijeh, a svoju komičnost djelomično duguje i živopisnom jeziku političara prepunom psovki.

3. Momci s Madisona (2007.-15.)

Majstorski rad Matthew Weiner radnju proteže kroz 60-e i u priči o oglasnoj agenciji detaljno prikazuje ogromne društvene promjene, od pojave kontracepcijskih tableta i drugog vala feminizma do rasta hipi pokreta. Nije to bila sam priča o tome kako tajnoviti čovjek i kompulzivni ljubavnik postaje dobar, već i razmišljanje o tome kako je nastala moderna Amerika.

2. Žica (2002.-08.)

Zločinačka saga o Baltimoru Davida Simona i Eda Burnsa je pokazala je da zabava na malim ekranima može biti sve što poželi - polemična, panoramska, smiješna i tragična, a sve istovremeno. Odlično napisana i izvedena, serija je na televiziju istovremeno dovela i dušu i visoku umjetnost.

1. Obitelj Soprano (1999.-2007.)

Iz današnje perspektive teško je shvatiti, ali kad je Tony Soprano prvi put sjeo u fotelju kod svog psihijatra dr. Melfija, na televiziju se još uvijek u značajnoj mjeri gledalo podcjenjivački. I slogan kojima su se Sopranosi reklamirali 'Ovo nije televizija, ovo je HBO' govori dovoljno o odbojnosti prema televiziji u ono vrijeme, kao da se televizijskog programa treba sramiti. Sopranosi su sve to promijenili.