Vedrana Rudan gostovala je u emisiji Aleksandra Stankovića 'Nedjeljom u 2', gdje je otvoreno govorila o svojoj borbi s bolešću
Poznata književnica otkrila je da boluje od agresivnog raka žučnih kanalića koji se teško otkriva. 'Ja sam control freak i često se kontroliram, dakle nije da se rak događa samo onima koji se ne kontroliraju', rekla je na početku emisije. Dodala je da bi živjela samo tri mjeseca da je zakasnila s dijagnozom, ali je na sreću bila operabilna.
Vedrana je spomenula kako joj je izdavač uplatio 10.000 eura kada je saznao za njezinu bolest. 'Rekla sam mu imam novu knjigu, ne mogu na promocije, ali to vam je dobro - kad pisac umire, tiraž raste', objasnila je.
vezane vijesti
Otvoreno je progovorila i o želji za eutanazijom. Ona i suprug godinama su štedili novac za taj postupak koji košta 17.000 eura. Započela je proces, platila članarinu i poslala nalaze, ali je s vremenom odustala jer je onemoćala i shvatila da bi proces mogao biti dugotrajan.
Njezino iskustvo na onkologiji vratilo joj je vjeru u ljude. 'U bolnicu sam ušla da mi pomognu da umrem. I onda sam naišla na zid, oni su meni tamo zabranili smrt', ispričala je. Posebno ju je dirnula predanost mladog medicinskog osoblja. 'To su djeca, divna djeca koja robijaju tamo', naglasila je.
Vedrana je također govorila o izazovima pisanja i kako čitatelji često ne razlikuju fikciju od stvarnosti. 'Ja sam ženski pisac, pisačica. Kad pišem u prvom licu o djeci, ljudi misle da pišem o svojoj djeci', objasnila je, dodajući kako je sa svojim sinom vrlo bliska unatoč glasinama.
O ljubavi i pisanju
Osvrnula se i na teške uvjete rada medicinskog osoblja te na kraju progovorila o ljubavi: 'Ljubav je rijetka bitka. Ljudi me vole čitati jer pišem o mržnji, ali prava se ljubav jako rijetko sreće'. Dodala je da je 38 godina s istim muškarcem koji je njezin život, ali ne želi o tome pisati.
Za kraj je otkrila kako joj pisanje daje osjećaj da je živa, iako zbog bolesti više ne može samostalno pisati. Uz pomoć supruga koji dešifrira njezine riječi i sina koji ih objavljuje na blogu, njezini tekstovi i dalje dopiru do publike. 'Kad vidim da se širi moj tekst, ja znam da sam živa i to me drži', zaključila je.
