Najteže se, kaže Vitomira Lončar, bilo vratiti, prije svega dobiti kartu za ući natrag u Kinu jer avioni rijetko lete.

'Kad se dobije karta, onda treba dobiti ulaznu vizu. Iako imamo boravak i radne dozvole, morali smo tražiti novu vizu samo za ulazak u Kinu. To je bio dodatni problem, morali smo se testirati prije nego što smo ušli u Kinesko veleposlanstvo. Onda je krenuo put koji je 'lutrija', imala sam vizir, dvije maske, dezinficirala sve oko sebe, bojala sam se bilo kome prići. Čuvali smo se prije putovanja, ali taj put je zaista bio neugodan, stalno je bio prisutan strah, jesam li nešto dobila na putu', ispričala je u javljanju za Studio 4 HRT-a.

Nakon testiranja je bila smještena u hotel u karantenu gdje je provela 15 dana u potpunoj izolaciji. Hranu je dobivala ispred vrata, još su je dodatno testirali tri puta, dva puta dnevno mjerili joj temperaturu. Nakon karantene dopratili su je do aerodroma, predali drugoj službi koja ju je proslijedila kroz check-in.

Kad je sletjela u Xi'an odvežena je na posebno mjesto gdje je krenula dodatna kontrola, a nakon nje je uspjela doći do stana. Do tada je šest puta testirana, a suprug je putovao u drugi grad te joj se pridružio nekoliko dana poslije kada su ponovo bili doma u karanteni 14 dana.

'Sveukupno sam bila 28 dana u karanteni koja završava tek kada se ponovo testiraš. Do sada sam testirana sedam puta, suprug šest puta i napokon imamo zelene kodove i možemo se potpuno normalno kretati, život je apsolutno normalan', ispričala je Vitomira.

Komentirala je testiranje cijelog grada u Kini zbog 12 zaraženih i naglasila da Kinezima ništa nije nemoguće u takvim situacijama. 'Kinezi stave štandove, ljudi stanu u red koji jednostavno ide. Svi uredno stoje, čekaju, dođeš na red, uzmu im uzorak, na WeChat sutradan pošalju rezultate i onog časa kada ti pošalju rezultat, tvoj kod pozeleni i onda si slobodan. Oni tako testiraju kompletnu populaciju i tako izdvoje iz ostatka Kine. To je jedini način da se može normalno živjeti. Kod nas je mnogo ljudi i nemoguće je kontrolirati osim da zaista makneš virus iz cjelokupne populacije. Život ne bi mogao funkcionirati jer ovdje ne možeš držati distancu. To je jednostavno nemoguće', smatra.

Nije im bilo teško 28 dana biti u karanteni jer sada znaju da smo sigurni, da studentima, kojih u kampusu ima 28.000, nisu donijeli niti ćemo prenijeti neki virus. 'U kampusu je odlično organiziran život, od sportskih aktivnosti, plesa do prirode. Slobodno se krećemo i ne moramo imati maske. Potpuno živimo normalno, ali zahvaljujući upravo toj kontroli ulazu u zemlji. Kina je jednostavno blokirala sve oko sebe da virus ne može ući, a unutra je virus riješen, dodala je glumica. kao i to da 'mladima u Kini ne pada napamet da se zabavljaju kao u Hrvatskoj'. Nakon 23 sata na cestama nema ljudi, posljednji metro s kolodvora ili s aerodroma ide u ponoć.

'Kada dođeš u Kinu moraš instalirati aplikaciju, svaki grad ima svoju aplikaciju. Sve dok nemaš sve testove aplikacije je narančasta, to znači da ti možeš hodati po cesti, ali ne možeš ući u autobus, podzemnu, robne kuće, restorane. Prije ulaska u autobus upališ mobitel, skeniraš cod, pozeleni i možeš ući u autobus', objasnila je i nastavila:

'Kontrola koda je jesi li testiran i jesi li negativan. Ako se dogodi da je neko pozitivan, oni detektiraju tko je sve bio oko tebe i izoliraju sve te ljude. Nema prijava kontakata, detektiraju te, izoliraju i tako zapravo rješavaju. Ljestvica prioriteta u zapadnim zemljama je drugačija nego ovdje. Ovdje je na prvom mjestu zdravlje, ne samo tvoje nego zdravlje tvog naroda. Još nikoga nisam primijetila da je odbio skenirati se, da bi odbio staviti masku pri ulasku u autobus, metro', ističe Vitomira Lončar.