Vjekoslava Huljić kaže da imam sreću imati obitelj po mjeri svoje duše. 'Uvijek sam govorila da je to moj mikro-svijet u kojem smo jedni drugima podrška, leđa, svjetionik, u kojem smo djelitelji zajedničkih trenutka, svih onih koji život čine. Život je čudo i ne treba tražiti drugo, iako se neko možda i dogodi putem', rekla je za Večernji list i dodala:

'Veselim se tom novom životu, tom novom vlastitom suncu koje čekam. Jedva čekam da tom novom stvorenjcu otvorim i more i nebo svoje ljubavi. Sad još više želim pisati bajke, priče i pjesme. Imat će ih tko čitati'. Iza Vjekoslave je više od 600 pjesama za brojne glazbenike, 11 objavljenih knjiga a osim knjiga za djecu ima i knjigu za odrasle.

Pjesme je počela pisati rano, u toj školi je otkrila svoj dar pisanja. 'Kako sam bila šutljiva, čak su se moji roditelji malo plašili kako ću se snaći u školi i hoću li uopće govoriti. Međutim, čim sam naučila slova, počela sam pisati. Učiteljica me izvela pred ploču i rekla 'tiha voda brege dere', meni je to bilo ovako malo čudnovato i bilo me sram, ali eto, pročitala sam tu pjesmicu i tako je krenulo', prisjetila se.

Kao mlada djevojka je upoznala 'čupavca' iz suprotnog turnusa iste škole, Tončija Huljića. U neko doba on se, opisala je, pridružio 'koračati s njoj i zajedno su od odkoračali u život i zajedno smo odrastali'. Više od 30 godina su u braku, a prije toga su hodali sedam godina.

'To je bilo vrijeme, te rane sedamdesete, kad znam da su moje vršnjakinje kupovale teenagerski časopis Tina. Znam da su one slušale puno Davida Cassidyja, Davida Essexa, a meni se sviđao treći David, David Bowie, od onda pa do dan danas. I slušali smo i Pink Floyd i Led Zeppelin, slušala sam i Gershwina i Chopina, tako jedan široki ukus, ali dosta drugačiji recimo od današnjeg', smatra Vjekoslava.