Pjevačica i bivša voditeljica prije tri godine napustila je Hrvatsku. Njezin život u Kanadi proteklih godina bio je, kaže težak i iscrpljujuć: materijalno, emocionalno i fizički. Sada je zadovoljna jer već dvije godine radi za istu kompaniju. Opisala je svoj život ondje, otkrila je li imala nostalgiju za domovinom i zašto se osjeća izdanom u profesionalnom smislu
Kad pogleda unatrag, Vlatka Pokos kaže da može biti jako zadovoljna postignutim.
'Nedavno sam, nakon studentskog statusa, dobila radnu dozvolu, što mi je dalo dodatnu sigurnost i otvorilo nove mogućnosti za napredak u ovoj nevjerojatnoj zemlji. Što je najvažnije, volim Toronto, njegovu energiju i šarm. Više se ovdje ne osjećam strancem i, bez obzira na to kuda će me život odvesti u budućnosti, Toronto i Kanada uvijek će imati posebno mjesto u mojem srcu. Ovo je zemlja i društvo velikih mogućnosti, a ja sam, praktički, tek na početku', ispričala je za 24sata.
Detalje o životu u Kanadi, vjerojatno će, kaže, otkriti u nekoj novoj knjizi. Radim posao, vezan uz marketing i prodaju i zadovoljna je.
'U Kanadi se radi osam sati dnevno, svaka prekovremena minuta vam je pošteno plaćena. Čak vam nije ni dopušteno raditi previše prekovremenih sati jer poslodavac želi da budete efikasni, a ne premoreni. Ja imam i izvrsne beneficije, a u Kanadi svatko ima zdravstveno osiguranje od države plus privatno od tvrtke. Stoga se ne treba čuditi što je Kanada najpoželjnija destinacija na svijetu za imigraciju. Kanada je zemlja velikih mogućnosti i ako ste inteligentni, elokventni i profesionalni, mnoga vrata su vam otvorena. Naravno, ne trebate poznavati nikoga da biste pronašli dobar posao. Morate samo imati dobar životopis i znati se prezentirati. Isključivo se gledaju sposobnost i rad', rekla je.
U slobodno vrijeme intenzivno prati politiku, posebno američku i domaću, puno čita, sluša glazbu, kuham te intenzivno trenira najmanje dva puta tjedno.
Premda je na početku osjećala strašnu nostalgiju za Hrvatskom, kaže kako ne žali zbog odlaska te da će se vratiti, ako to poželi. 'Žaljenje nad prošlošću je za gubitnike, ja idem naprijed. Priviknula sam se na ovdašnji način života, volim stabilnost koju ova zemlja pruža, totalno sam se integrirala. Nisam od onih koji mentalno žive u Hrvatskoj, a fizički negdje drugdje', dodaje.
Na domaćoj estradi su prijateljstva moguća, ali češće su to, tvrdi, lijepa poznanstva i međusobna uvažavanja i divljenja.
Komentirala i razloge zbog kojih u Hrvatskoj za nju u jednom trenu više nije bilo posla. 'Kome sam se ja to mogla zamjeriti? I čime? Svojim postojanjem, stavom, integritetom, ženstvenošću? Vidite, dok se u Hrvatskoj ne počnu cijeniti znanje, rad i zdrava ambicija bez ikakvih drugih predrasuda, malicioznosti i osude, Hrvatska neće i ne može ići naprijed. Ja sam shvatila da moj talent i marljivost u Hrvatskoj malo znače i upravo to je bio glavni razlog mog odlaska. Ljudi su zauzeli nekakav primitivan stav o meni, ne žele sagledati činjenice niti biti razumni. nego se radije bave mržnjom i osuđivanjem mog privatnog života. Ipak, vjerujem da će moj život,rad i postignuća pokazati tko sam', poručila je.
Priznala je da se osjeća izdanom u profesionalnom smislu.
'Jednostavno, rođena sam za scenu i televizijski posao te bez lažne skromnosti tvrdim da u Hrvatskoj imam jako malo konkurencije. Moj talent će uvijek biti dio mene i to mi nitko ne može oduzeti, ali činjenica je da me boli nepravda. Pretpostavljam da sam samo jedna od žrtava korumpiranog sustava i društva u kojemu malo toga ima smisla. U kojemu se ne cijene znanje ni talent, a kamoli čvrstina karaktera i jedna hrabra žena'', ističe Vlatka Pokos.