Sandru Bosnar nešto stariji gledatelji možda će prepoznati kao jednu od prvih voditeljica emisije 'Briljanteen', a koja je emitirana od 1994. Za razliku od njezinih drugih televizijskih kolegica, nema je previše u medijima premda suvereno vodi jednu od najdugovječnijih emisija na HTV-u (15. siječnja 2003. 'Kokice' su prvi put emitirane). Skromna i samozatajna voditeljica prije nekoliko godina otkrila je da već dugo živi s multiplom sklerozom (MS), no zahvaljujući pozitivi i vedrom duhu, kojim osvaja i s malog ekrana, vrlo brzo riješila je sve što je trebalo. Živi potpuno normalno, uživa u svom poslu, a u slobodno vrijeme nastoji se što više odmoriti.

Prije svega, kako ste?

Hvala na pitanju, odlično sam.

Koliko vam posao koji vrsno obavljate već dug niz godina kao zaštitno lice emisije pomaže da održite optimizam, snagu?

U životu svake osobe posao je važna i velika komponenta pa je važno i to da nas ispunjava, usrećuje i ne frustrira. Imam sreću da se bavim poslom koji volim i koji me nikada nije opterećivao. Optimizam i snagu dobila sam po prirodi, pa i po tom pitanju imam sreće.

Iza vas je 700. emisija. Jeste li na početku, kad ste tek počinjali raditi, zamišljali da će se tako dugo zadržati na malim ekranima i postići gledanost kakvu ima danas?

Tada, u siječnju 2003., imala sam dvadeset i jednu godinu i, kao svaka mlada osoba, nisam previše razmišljala o budućnosti. Drago mi je i ponosna sam što 'Kokice' traju tako dugo na ekranima jer smo jedna od svega nekoliko televizijskih emisija s tolikim stažem. Nadam se da ta činjenica dovoljno govori i o kvaliteti emisije i o nama (Boško Picula je scenarist, a Sanja Aničić redateljica) kao ekipi koja radi na tom projektu.

Da imate priliku vratiti se u vrijeme netom prije prvih emisija, što biste napravili, tj. rekli samoj sebi?

Apsolutno ništa ne bih promijenila jer uvijek pristupam poslu na isti način – profesionalno, sa 100 posto sebe. Jednako se koncentriram i trudim svaki put kad stojim ispred kamere. Pravila struke koja sam naučila još kao dijete, kad sam počela raditi na televiziji, nisu se promijenila i dosljedno ih poštujem.

Možete li (ukratko) sumirati emisiju 1. do 700. epizode?

'Kokice' su prava filmska emisija namijenjena svim gledateljima. Prate kinorepertoar, predstavljaju nove domaće i strane filmove, razgovaraju s poznatim glumcima i mladim domaćim filmašima (školarci i studenti), prate festivale, premijere, dodjele filmskih nagrada i ostala važna filmska događanja. Emisiju smo počeli snimati u studiju, ali smo vrlo brzo preselili set u kinodvorane jer su one idealno mjesto s kojeg se obraćamo gledateljima. Nažalost, zbog pandemije i okolnosti u kojima se našao sav filmski svijet, trajanje nam je početkom 2020. skraćeno na svega nekoliko minuta, zbog čega smo morali izbaciti neke naše stalne rubrike, ali uskoro se nadamo izlasku iz pandemije i povratku u uobičajen dvadesetominutni format kako bi ponovo mogli s veseljem prikazati sve zanimljive filmske novosti gledateljima.

Koliko se promijenio vaš filmski ukus u međuvremenu? Što ste počeli voljeti, a da prije niste i obratno?

S vremenom se svaka osoba mijenja, sazrijeva i educira pa te promjene donekle utječu na ukus, ali ne i na karakter. Kao i prije dvadeset godina, volim iste filmske žanrove, samo su me u međuvremenu počeli više zanimati dokumentarci.

Pratite li emisije sličnog sadržaja na drugim televizijama?

Ne, jer nema takvih tematskih emisija koje se bave filmom onako kako to rade 'Kokice'. Postoji još jedna filmska emisija 'Posebni dodaci' na HRT-u, ali ona obrađuje filmske teme na posve drugačiji način, bavi se filmovima kakve osobno ne volim i cilja na sasvim drugačiju publiku, što je dobro jer si ne konkuriramo.

Kakve filmove i serije pratite?

Poput većine gledatelja, posljednjih godina pratila sam neke popularne serije na streaming platformama, a volim se opustiti i uz humoristične serije na TV-u. Neke od njih gledam po tko zna koji put i uvijek me nasmiju dobre stare fore i odlični likovi. Među filmovima najdraži su mi psihološki trileri, kriminalistički, akcijski, znanstvenofantastični i drame. Pogledam gotovo sve blockbustere i filmove koji osvoje prestižne strukovne nagrade jer volim raskošnu produkciju velikih američkih studija i od filma očekujem da me zabavi, fascinira, odvede u neki drugi svijet.

Kako izgleda vaše vrijeme u kojem niste ispred kamera?

Radim i druge poslove, pišem scenarije za televizijske reklame, sinkroniziram. No svi poslovi koje obavljam vezani su za medije. Slobodno vrijeme volim provoditi okružena djecom, u prirodi, na putovanjima i kod kuće ispred - naravno - ekrana.