Nikada nisam bila fan ‘Dva i pol muškarca’. Tata i junior Harper nisu me uspijevali zainteresirati, zahodski šarm priče o jednoumnoj muškadiji istrošio se nakon deset epizoda, a kada se Charlie treći put slučajno nataknuo na bimbo s više od tri moždane stanice te se pred njezinom silnom pameću pretvorio u prestravljenog papka – digla sam ruke. Prezirem komedije u kojima se smješnoća temelji samo na nečijoj maloumnosti, pa makar se ta maloumnost aktivirala tek uz miris svježeg estrogena.

Ipak, svjesna sam da ljudi uglavnom vole manly men i čak sam, ako baš moram, spremna priznati da ih ne vole 'zato što su glupi'. Prije svega,

industrijsko postrojenje scenarista koje radi na seriji uspijeva cijediti jednu do dvije pristojne fore po epizodi, a izgradili su i nekoliko dopadljivih likova, poput majke Evelyn i kućne pomoćnice Berthe. Posebnu pozornost zaslužuje i modni izričaj Rose, lude uhode iz susjedstva, koji je jedan od najinteresantnijih kostimografskih momenata na suvremenoj televiziji i jedna od najboljih pozadinskih šala u seriji… i, da ne duljim, 'Dva i pol muškarca', svim mojim rezervama unatoč, nisu potpuno smeće. Imaju svojih vrijednosti i imaju svojih aduta. A kada se govori o adutima te serije, nema većeg od onoga koji je u njoj bio Charlie Sheen.

Charlie Sheen dobar je glumac s pristojnim filingom za komediju, ali ga krase i sva svojstva holivudskog nepoćudnika, što narodskim jezikom znači da je pijan, razvratan i nasilan prečesto da bi se to moglo zadržati u okvirima privatnog života. U takvome je svojstvu i stanju radio previše svinjarija, zbog svinjarija je došao u sukob sa šefovima te pred kraj osme sezone toliko prećer'o da ga je tvorac serije, Chuck Lorre, torpedirao iz 'Muškaraca'. U devetoj su ga sezoni zamijenili prekrasnim, ali potpuno nezanimljivim Ashtonom Kutcherom i tu je sve otišlo dođavola. Serija je na staroj slavi izgurala sezonu i dobila još jednu, ali… odgovor na pitanje mogu li 'Dva i pol muškarca' opstati bez Sheena nije onakav kakvome su se producenti nadali.

S druge strane raskola, ovih je dana na američkom TV kanalu FX započelo emitiranje serije 'Anger Management', u kojoj gore spomenuti bad boy Sheen igra glavnu ulogu. Serija se prikazuje pod sličnim upitnikom kao i premijera devete sezone 'Muškaraca': onim koji pita može li karijera Charlieja Sheena opstati nakon naprasnog odlaska iz hit-serije. Statistički podaci zasad govore da može jer prve su dvije epizode 'Anger Managementa' dočekane s golemim zanimanjem: FX u svojoj povijesti još nije imao tako gledanu premijeru i ako se takav interes nastavi, najavili su otkup još DEVEDESET EPIZODA.

'Anger Management' mogao bi tako ispasti Sheenov veliki osobni trijumf i obožavatelji diljem svijeta zacijelo će tome nazdraviti. Zdravice, međutim, ne čine dobru seriju, a ako je suditi po prve dvije epizode, to ne rade ni autori 'Anger Managementa'. Serija, naime, nije ni približno na razini 'Dva i pol muškarca', ali je zato snimljena u istom konzervativnom sitcomovskom formatu s kartonskim kulisama, fejk eksterijerima, više kamera i nasnimljenim smijehom. Prilično razočaravajuće, uzmu li se u obzir Sheenove buntovničke priče i kritike upućene prethodnim poslodavcima te prilično nenadahnuto, usporedi li ga se sa serijama u čije ga je susjedstvo FX postavio: 'Louie' i 'Wilfred'. Novi se Sheenov lik, također Charlie, samo djelomično razlikuje od Charlieja Harpera iz 'Muškaraca'. Osim što nosi prezime Goodson, i ovdje je švalerčina s psihičkim probelmima, ali za razliku od ex-Charlijea, nije pijano smeće i ima nekoliko funkcionalnih odnosa s ljudskim bićima. Novi je Charlie nešto što stari ne bi ni dotaknuo dvometarskim štapom: brižan otac, dobroćudan bivši muž i suosjećajan psiholog koji svojim pacijentima pomaže u svladavanju epizoda nekontroliranog gnjeva. Nema nikakve sumnje da bi nam u stvarnome životu bio skroz hercig, ali u seriji je neuvjerljiv, nezanimljiv i dosadan te, da stvari budu još mnogo, mnogo gore, potpuno je nesmiješan. Pojava me nasnimljenog smijeha svaki put iskreno zaprepastila, a kada se počeo pojavljivati nakon rečenica poput: 'Ona ima dobru guzicu' ili 'Zašto na kutiji špageta nema uputa za kuhanje?', počela sam se pribojavati da patim od slušnih halucinacija

Voljela bih da me nadolazeće epizode 'Anger Managementa' opovrgnu. Voljela bih to zato što mi je Sheen usprkos svemu drag kao glumac i komičar, ali i zato što mi ide na jetra ziheraško-korporacijski odnos suvremenog Hollywooda prema problematičnim tipovima. Packe za loše ponašanje dijele se na klaftre, PR je važniji od talenta i svi prigodno zaboravljaju da je Hollywood izgrađen na talentu stoput gorih razvratnika i sumanutih luđaka, poput Joan Crawford i Howarda Hughesa. Danas se, pak, baštinici onih koji su s Joan i Hughesom majstorski izlazili na kraj pa na tome još i zarađivali – boje jedne pijane budale. U tom bi mi kontekstu bilo silno drago da im Charlie pokaže kako se na njegovu talentu, ma koliko pijan i glup bio u privatnom životu, i dalje može kreativno te financijski profitirati. Ili, pjesnički rečeno, da im ga zabije odostraga

No uza sve pjesništvo i puste nade, bojim se da osjetnog kvalitativnog skoka u 'Anger Managementu' neće biti, da će Chuck Lorre samozadovoljno

promrmljati I told you so te da će se nova serija na FX-u ipak pokazati kao stepenica niže za Sheena. Gledanost će još neko vrijeme plutati, ali podrška sljedbe neće trajati dovijeka. Legenda će se brzo istrošiti pod lošim dijalozima i bezličnim epizodama, a omiljeni će lik iz prethodne serije zbog loše kvalitete nove brzo izblijedjeti iz sjećanja obožavatelja, baš kao i u slučaju s Mattom LeBlancom i Joeyjem. Jer čak i kada cijelu priču ogolimo od kritičarskih prigovora i povijesnih analogija, ostaje sljedeći, čisto gledateljski dojam: u nekoliko sam navrata, gledajući prve dvije epizode 'Anger Managementa' pomislila kako bih se ipak bolje zabavljala uz 'Dva i pol muškarca'. Čak i u inkarnaciji s Ashtonom Kutcherom. A to nikako, nikako nije dobar znak.